Općenito, životinjsko carstvo izaziva fascinaciju kod ljudi, međutim, životinje koje su opisane velikim veličinama teže da privlače našu pažnju još više. Neke od ovih vrsta neobične veličine žive i danas, dok su druge poznate iz fosilnih zapisa, a neke su čak i dio legendi koje su se ispričale tokom vremena. Jedna takva opisana životinja je megalodon, za koji se navodi da je ajkula ogromnih proporcija. Toliko da se smatra najvećom ribom koja je ikada postojala na zemlji, što bi ovu životinju učinilo mega grabežljivcem okeana.
Kakav je bio megalodon?
Megalodon nosi naučni naziv Carcharocles megalodon i, iako je ranije imao drugu klasifikaciju, sada postoji širok konsenzus da pripada redu Lamniformes (kome pripada i velika bela ajkula), tj. izumrla porodica Otodontidae i jednako izumrli rod Carcharocles.
Dugo vremena različite naučne studije, zasnovane na procjenama pronađenih ostataka, sugerirale su da je ova velika ajkula mogla imati različite dimenzije. U tom smislu, smatralo se da je megalodon bio dugačak oko 30 metara, ali da li je to prava veličina megalodona? Sa napretkom naučnih metoda za proučavanje fosilnih ostataka, ove procjene su kasnije odbačene i sada je ustanovljeno da je megalodon zapravo imao približnu dužinu od 16 metara, dostižući dužinu glave od oko 4 metra ili nešto više, uz prisustvo leđne peraje koja je prelazila 1,5 metara i repa visine skoro 4 metra. Bez sumnje, ove dimenzije su važnih proporcija za ribu, tako da se može smatrati najvećom u svojoj grupi.
Neki nalazi su utvrdili da je megalodon imao veliku vilicu koja je odgovarala njegovoj velikoj veličini, koju su činile četiri grupe zuba: prednji, srednji, bočni i zadnji. Jedan zub ove ajkule meri do 168 mm Generalno, to su velike, trouglaste zubne strukture, sa prisustvom tankih pruga na ivicama i licu Lingvalni je konveksnog oblika, dok je labijalni blago konveksan do ravan, a zubni vrat je u obliku slova V. Prednji zubi imaju tendenciju da budu simetričniji i veći, dok su stražnji bočni manje simetrični. Također, kako se krećete prema stražnjem dijelu mandibule, dolazi do blagog povećanja srednje linije ovih struktura, ali se onda smanjuje do posljednjeg zuba.
Na slici možemo vidjeti zub megalodona (lijevo) i zub velike bijele ajkule (desno). Ovo su jedine prave fotografije megalodona koje imamo.
U ovom drugom članku saznajte više o različitim vrstama ajkula koje trenutno postoje.
Kada je megalodon izumro?
Pronađeni dokazi sugeriraju da je ova ajkula živjela od miocena do kasnog pliocena, tako da je megalodon izumro prije otprilike 2, 5 ili 3 miliona godina Ova vrsta je imala širok raspon rasprostranjenosti u praktično svim okeanima i lako se kretala iz priobalnih voda u duboka područja, preferirajući suptropske do umjerene vode.
Procjenjuje se da su razni geološki i ekološki događaji doprinijeli izumiranju megalodona. Jedan od tih događaja bilo je formiranje Panamske prevlake, koja je sa sobom donijela zatvaranje veze između Tihog i Atlantskog oceana, donoseći važne promjene u oceanskim strujama, temperaturama i distribuciji morske faune, aspekata koji su vrlo vjerojatno značajno utjecali vrste u pitanju. Pad temperature okeana, početak ledenog doba i smanjenje vrsta koje su bile važan plijen za njihovu hranu, nesumnjivo su bili odlučujući faktori i spriječili megalodon da nastavi da se razvija u osvojenim staništima.
U ovom drugom članku ćemo detaljnije govoriti o tome zašto je megalodon izumro.
Da li ajkula megalodon još postoji?
Okeani su ogromni ekosistemi, tako da nam čak ni sav naučni i tehnološki napredak koji je danas dostupan ne omogućava da u potpunosti razumijemo obilje života u morskim staništima. To je rezultiralo spekulacijama ili kolektivnim pričama koje se često pojavljuju o trenutnom postojanju određenih vrsta, a megalodon je jedna od njih. Prema određenim vjerovanjima, ova velika ajkula mogla bi naseljavati prostore nepoznate naučnicima, pa bi se nalazila u još neistraženim dubinama. Međutim, općenito za nauku, vrsta Carcharocles megalodon je izumrla, jer nema dokaza o prisustvu živih jedinki, što bi bio način da se potvrdi moguće izumiranje ili ne.
Općenito se smatra da ako ova ajkula još uvijek postoji i nije na radaru studija okeana, to bi bilabi predstavljao bitne promjene , jer se morao prilagoditi novim uslovima koji su nastali nakon transformacija u morskim ekosistemima.
Dokaz da je megalodon postojao
Fosilni zapis je od suštinskog značaja da bi se moglo odrediti koje su vrste postojale u evolucionoj istoriji Zemlje. U tom smislu postoji određeni zapis fosilnih ostataka koji odgovara megalodonskoj ajkuli, uglavnom raznih zubnih struktura, ostataka čeljusti, kao i djelomičnih ostataka pršljenova. Važno je zapamtiti da je ova vrsta ribe uglavnom sastavljena od hrskavičnog materijala, tako da je godinama, a pod vodom sa visokim koncentracijama saliniteta, teže da se njihovi ostaci u potpunosti sačuvaju.
Fosilni ostaci megalodona locirani su uglavnom na jugoistoku Sjedinjenih Država, Panami, Portoriku, Grenadinima, Kubi, Jamajci, Kanarskim ostrvima, Africi, M alti, Indiji, Australiji, Novom Zelandu i Japanu, pokazujući da je imala visoko kosmopolitsko postojanje.
Izumiranje je takođe prirodan proces unutar zemaljske dinamike i nestanak megalodona je jedna od tih činjenica, jer ljudska bića još nisu evoluirala do ovog velikog vremena ribe su osvojileokeane svijeta. Da su se poklopile, to bi sigurno bio strašan problem za ljude, jer, s tim dimenzijama i proždrljivošću, ko zna kako bi se ponašali sa čamcima koji su mogli proći tim morskim prostorima.
Megalodon je prevazišao naučnu literaturu i, s obzirom na fascinaciju koju je izazvao, razmatran je iu filmovima i pričama, iako sa visokim sadržajem fikcije. Konačno, jasno je i naučno dokazano da je ova ajkula naselila mnoge zemaljske morske prostore, ali megalodon danas ne postoji jer, kao što smo spomenuli, ne postoje naučni dokazi o tome. Međutim, to ne znači da ga dalja istraživanja ne mogu pronaći.
