Kada pogledate u oči svog najboljeg prijatelja, sigurno ne možete poreći da psi imaju osjećaje, zar ne? U našem svakodnevnom životu gradimo vezu međusobnog prijateljstva i povjerenja sa našim krznenim. Čini se da je svaki zajednički trenutak dokaz da su psi sposobni iskusiti različite emocije i izraziti ih govorom tijela ili različitim vokalizacijama.
Kao čuvari, učimo da tumačimo izraze lica, položaje i ponašanja naših krznatih kako bismo komunicirali s njima, a vremenom brzo prepoznajemo kada su naši psi sretni, tužni, uplašeni ili pokušavaju pitati nama nešto. Ali, Da li to znači da psi imaju osjećaje i razum? Ili smo mi ti koji svoje osjećaje odražavamo u našim psima, dajući im karakteristike i sposobnosti postojanja čovjek?
U ovom članku na našoj stranici objasnit ćemo šta nauka kaže o osjećajima pasa prema ljudima, drugim psima i životinjama. Nastavite čitati da otkrijete emocije i osjećaje pasa!
Da li životinje imaju osećanja?
Napredak nauke i tehnologije omogućio nam je da utvrdimo da nekoliko životinja, uglavnom sisara, doživljava osnovne emocije na sličan način kao ljudi. To je zato što imaju iste strukture mozga kao i mi i obrađuju emocije u veoma dubokim delovima svog mozga koji formiraju limbički sistem.
Emocije se shvataju kao širok spektar hormonalnih i neurohemijskih odgovora koji su povezani sa limbičkim sistemom mozga, i koji predisponiraju pojedinac da reaguje na određeni način kada opaža svojim čulima i interpretira kroz neuronsku aktivnost određeni spoljašnji stimulans. Ovaj proces interpretacije omogućava i ljudima i mnogim životinjskim vrstama da doživljavaju emocije na različite načine.
Ako posmatramo životinje u njihovom staništu, ili našeg psa kod kuće, jasno ćemo vidjeti da oni vrlo različito reaguju na pozitivne emocije, poput radosti, nego na negativne, poput straha. Takođe je jasno da su životinje živa bića, koja mogu razviti afektivne veze sa ljudima i drugim životinjama, kao i da budu žrtve bola i stresa kada su podvrgnut negativnom okruženju, zlostavljanju ili zanemarivanju.
Ali da li je ovo dovoljno da kažemo da životinje imaju osećanja? Zatim ćemo bolje objasniti razliku između emocija i osjećaja u naučnim terminima, fokusirajući se na ključno pitanje za ovaj članak, a to je da li psi imaju osjećaje.
Naučno, da li psi imaju osećanja?
Mnogi ljudi se pitaju da li psi imaju osjećaje ili instinkte, ali istina je da su to dvije vrlo različite stvari. Instinkt se može definirati, na vrlo kratak i pojednostavljen način, kao prirodni i urođeni motor koji vodi živo biće da reagira na različite podražaje. To je nešto svojstveno prirodi životinja, što se prenosi s generacije na generaciju putem gena, kao prilagodljivi kapacitet koji omogućava njihov opstanak.
Uprkos tome što su prošli dugi proces pripitomljavanja, psi su također zadržali nekoliko instinktivnih ponašanja, kao što su hijerarhijski instinkt (također poznat kao "instinkt čopora"), lovački instinkt i "navika" pokazivanja. Ali to ne znači da su nesposobni da osjećaju ili dožive različite emocije. Instinkt je inherentni dio pseće prirode, a sposobnost imati emocije ili osjećaje nije onemogućena očuvanjem instinkta. Sama ljudska bića također zadržavaju neka ponašanja povezana s instinktom preživljavanja, koji se može smatrati najosnovnijim i fundamentalnim instinktom svih vrsta.
Dakle, da li psi imaju osećanja? Ne baš. Idemo u dijelovima kako bismo bolje razumjeli zašto je izjava da psi imaju osjećaje tako nepotpuna:
Kao što smo ranije vidjeli, psi (i mnoge druge životinje) imaju emocije i doživljavaju ih na isti način kao i ljudi. Jedno od najvažnijih studija za ovo otkriće sproveo je neuronaučnik Gregory Berns, sa Univerziteta Emory, koji je odlučio da dresira nekoliko pasa kako bi ih naterao na volju. biti prilagođen MRI aparatu (funkcionalna magnetna rezonanca), koji omogućava dobijanje slika moždane aktivnosti. Zašto ne možemo reći da psi imaju osjećaje?
Pa, zato što tradicionalno psihologija razlikuje između emocija i osećanja Kao što smo videli, emocije se u osnovi sastoje od neuronskih, hemijskih i hormona koji predisponira pojedinca da se ponaša na određeni način kada se suoči sa određenim stimulusom. Na primjer, radost je emocija koja može uzrokovati osmijeh psa kao odgovor na dolazak njegovog čuvara kod kuće.
Zauzvrat, osećanja su takođe povezana sa limbičkim sistemom, ali uključuju svesnu procenu, pored spontane predispozicije za određene odgovori. Nije moguće razmišljati o uglađenim osjećajima emocija, jer bi oni proizašli upravo iz svjesnog i generalnog promišljanja emocija, uglavnom s obzirom na subjektivno iskustvo svakog pojedinca (kako svaki pojedinac doživljava svoje emocije).
Dakle, glavni problem koji trenutno imamo kada kažemo da životinje imaju osjećaje (uključujući i pse), je naše znanje o njihovom kognitivnom sistemu još nije potvrdio da svjesno razmišljaju o vlastitim emocijama. Drugim riječima, još uvijek nemamo naučne dokaze koji bi pokazali da su psi i druge životinje u stanju da povežu specifične emocije koje doživljavaju u određenim kontekstima sa složenim razmišljanjima o ovom iskustvu.
Recimo da, da bi potvrdili da psi imaju i osećanja, kao i emocije, vaš krzneni bi trebao biti u stanju da razmišlja o radosti koju oseća kada te vidim kako dolaziš kući, zaključiti da je njegova spontana reakcija snažnog mahanja repom ili osmijeha posljedica njegove naklonosti prema tebi. Ali do danas nam nauka i tehnologija još nisu dozvolile da demonstriramo ovu vrstu kompleksnog i refleksivnog razmišljanja kod pasa.
Dakle, iako znamo da životinje i psi imaju emocije, još uvijek ne možemo sa znanstvenom osnovom reći da i oni imaju osjećaje. I iz tog razloga Psi se ne smatraju krivima, jer da bi se osjećali krivim treba da razmišljaju o nečemu što su učinili što se smatra negativnim ili nepoželjnim u naša kultura.
Da li psi osećaju ljubav?
Tijela pasa također stvaraju oksitocin, poznatiji kao "hormon ljubavi" Još jedno veliko zapažanje iz prethodno spomenutog istraživanja dr. Bernsa bilo je da se najpozitivniji neuronski odgovor kod svih pasa dogodio kada su osjetili miris svog "omiljenog čovjeka." , stimulirajući regiju mozga poznatu kao kaudatno jezgro koje je povezano s ljubavlju i kod pasa i kod ljudi.
Kada pas osjeti miris svog vlasnika, a samim tim i svog doma, to dovodi do povećanja proizvodnje i lučenja oksitocina, što omogućava našim krznenim da izgledaju ovakosrećni i uzbuđeni kad nas vide ili podijele dobre trenutke sa nama.
Osim toga, studija koju je provela psiholog Andrea Beetz otkrila je da psi i ljudi doživljavaju vrlo sličan porast nivoa oksitocina nakon dijeljenja sesije milovanja i maženja od otprilike deset minuta. Dakle oboje shvataju prednosti ove interakcije i uživaju u društvu onih koji to rade dobro, baš kao i mi.
Ali pored toga što povremeno doživljavaju uzbuđenje ili osećaj blagostanja kada su sa svojim čuvarima, psi takođe imaju odlično afektivno pamćenje, što je takođe povezano sa njihovim dobro razvijenim čulima. Zato pas može biti veoma srećan što upozna osobu ili drugog psa, čak i kada su prošli meseci ili godine od kada su se poslednji put videli.
Logično, psi ne izražavaju svoju naklonost na isti način kao mi, jer su njihovo društveno ponašanje i njihov jezik orijentisani prema različitim kodovima. Zato se vaš pas vjerovatno ne osjeća ugodno u zagrljaju, već svoju naklonost iskazuje potpuno spontano uglavnom kroz svoju bezuslovnu lojalnost
