Gvineja je endem Afrike, međutim, stekao je veliku popularnost i zbog toga je možemo naći u praktično u celom svetu. Imaju vrlo specifičan uzorak na perju, iako zbog postojanja mnogih sličnih vrsta, postoji određena zbrka kada je u pitanju identificiranje prave biserke, nešto što ćemo pokušati razjasniti u ovom članku. Znate li da je jedan od glavnih razloga za ovu geografsku ekspanziju sposobnost biserki da kontrolišu populacije insekata na prirodan i ekološki prihvatljiv način?
Sve o biserki saznajte u ovoj kartici na našoj stranici, u kojoj ćemo govoriti o njenom poreklu, karakteristikama i reprodukciji među mnogi drugi detalji. Čitajte dalje da saznate!
Porijeklo biserke
Gvineja biserka, poznata i kao obična biserka ili siva biserka, ponegde dobija popularno ime coquena ili cocóna, iako mu je naučni naziv numida meleagris. Ove kokoške potiču sa afričkog kontinenta, tačnije iz njegovog centralnog dijela.
Iako ih trenutno ima iu evropskim zemljama kao što su Italija ili Francuska, azijskim zemljama iu Severnoj i Južnoj Americi, kao i na ostrvima Antila ili Madagaskara. Iako ove kokoške žive u divljoj državi u zemljama iz kojih potiču, vekovima su veoma cenjene kao domaće kokoške. Sve više ljudi ima kokoške, u ovom slučaju biserke, kao kućne ljubimce.
Fizičke karakteristike biserke
Gvineje su kokoši srednje veličine, čija je prosječna dužina između 53 i 63 centimetra , težine između 3,3 i 4 kilograma kod pijetlova i nešto manje, 2,6 i 3,3 kilograma kod kokošaka. Tijelo mu je jajolikog oblika, sa repom nagnutim prema tlu i stiliziranim vratom. Glava mu je male veličine i krunisana je crvenkastom piramidalnom kapom od roga. Noge su sivkaste boje, a palac je podignut. Perje, koje je najkarakterističnije obilježje rase, je biserno sivo ili plavičasto sivo, sa okruglim bijelim mrljama. Koža mu je takođe bela, iako ima plavkasti ton na glavi, gde ima crne tačke.
Ponašanje i karakter biserke
Biserke su egzotične ptice koje su postale popularne jer imaju brojne sposobnosti koje ih čine veoma poželjnima. Oni leže u njegovoj sposobnosti da konzumira insekte bez uništavanja biljaka i vegetacije mjesta. Iz tog razloga su postali jedan od najoptimalnijih metoda kontrole štetočina, jer ne ubijaju sve insekte, ali istovremeno regulišu njihovu populaciju da ne oštećuju biljni ekosistem tog područja.
Osim toga, poznate su po tome što su " koke čuvarice" jer su u svakom trenutku budne, upozoravajući svojim kricima u prisustvo bilo kakvog prijetećeg stimulusa. I pored upozorenja, ne ustručavaju se ni sa čim se suočiti, jer su veoma hrabri, a možda čak i malo arogantni.
U divljini žive u grupama od oko 20-25 jedinki, sa suparništvom između mužjaka i borbom između njih. Obično putuju na velike udaljenosti, ali uvijek trče, jer iako mogu letjeti na kratke udaljenosti mogu putovati više od 10 km dnevno trčeći Tokom sezone gniježđenja parovi se razdvajaju stada, kojem se ponovo pridružuju na kraju ovog perioda.
Reprodukcija biserki
Ova rasa kokošaka je jedna od onih poznatih kao ptice monogamne, jer kada imaju partnera to je doživotno. Odnosno, svaki mužjak kopulira samo sa ženkom koja mu je partnerica, pa ako ih imamo nekoliko, preporučuje se da bude jednak broj mužjaka i ženki. Za odabir partnera, slijedi ritual udvaranja, u kojem se pijetao udvara nekoliko ženki kako bi povećao svoje šanse. Kada ženka prihvati, mogu početi da se razmnožavaju, dolazi do parenja, što će kasnije dovesti do polaganja.
Zamorci nose između 160 i 180 jaja godišnjeOva jaja će biti odložena u gnijezdo koje su kokoške izgradile na tlu, tražeći ravno mjesto sa vegetacijom. Svaka klapa se sastoji od 7-17 jaja i kokoš će inkubirati 25-30 dana, nakon čega jaja počinju da se izlegu. Kada se izlegu, pilići (nazvani keets) će se brinuti o njihovoj majci dok ne budu dovoljno zreli da počnu sami da se brinu. U tom periodu majka će biti zadužena za pronalaženje i obezbjeđivanje hrane i zaštite za svoje mlade.
Gvineje kao kućni ljubimac
Bilo to zbog toga koliko su cijenjene zbog kvaliteta svojih jaja i mesa, kao i zbog cijenjenog perja, nečega što je ove kokoške učinilo pripitomljenim vekovima u Africi, a zbog njihovih vještina, nije neuobičajeno pronaći biserke na farmama iu kućama. Ako želimo imati jednu od ovih kokošaka u svom domu, moramo znati sve njihove potrebe i zahtjeve.
Ove kokoške su svejede, stoga njihova ishrana treba da sadrži i hranu životinjskog i biljnog porekla, mada ove druge u većem omjeru. U životinjskoj hrani nalazimo insekte, koje mogu sami sakupiti u bašti ili zemljištu na kojem žive, inače im to moramo dati. U biljnoj hrani postoji više izvora kao što su voće, gomolji, žitarice, sjemenke ili cvijeće
Ove kokoške imaju naviku spavaju na drveću ili na visokim mestima, pa je preporučljivo da u svom ograđenom prostoru ili bašti gde žive postoje drveće ili platforme za tu svrhu. Dobar su izbor ako želimo kokoške, ali nam je i stalo do toga da našu baštu ili naše biljke održimo u dobrom stanju, jer su vrlo poštovani i neće uništiti naše dragocjeno cvijeće i usjeve.
