Zmije ili zmije su kičmenjaci koji pripadaju redu Squamata, koji potiču iz krede i naseljavaju cijeli svijet, osim Antarktika. Imaju vrlo posebne karakteristike, uglavnom njihovo izduženo tijelo i odsustvo nogu (iako ova posljednja karakteristika nije ekskluzivna za njih) je ono što ih čini nepogrešivim. S druge strane, zbog načina ishrane, one su životinje kojih se ljudi često plaše.
Ova grupa ima veliki izbor adaptacija i fizioloških i anatomskih modifikacija koje je prošla kroz svoju evoluciju i koje su povezane sa njenim životnim stilom. Jedno od njih je uho, čija se struktura veoma razlikuje od onog kod ostalih gmizavaca. Ako ste se ikada zapitali da li su zmije gluhe, nastavite čitati ovaj članak na našoj stranici, gdje ćemo vam reći da li zmije čuju i druge zanimljivosti.
Da li zmije čuju?
Sigurno ste mnogo puta na slikama ili dokumentarcima viđali krotelje zmija koji, svirajući muzički instrument, hipnotišu ove životinje i tjeraju ih da se kreću u ritmu melodije. Pa to se ne dešava tako, jer u stvarnosti zmije prate kretanje frule, što je ono što privlači njihovu pažnju. Slično tome, uprkos popularnom verovanju, ove životinje nisu gluve i čuju, ali za razliku od drugih gmizavaca, nemaju bubnu opnu ili bubnu šupljinu, kao i druge strukture koji su izgubljeni ili modifikovani tokom svoje evolucije.
Različitim istraživanjima ustanovljeno je da je vaše srednje uho osetljivo na zvukove koji se proizvode i u vazduhu i na zemlji. Kod nekih vrsta ovo je ograničenije, međutim sve su sposobne osjetiti vibracije tla kroz čeljusne kosti, tako da je to direktno povezano s njihovim načinom kretanja, što je pomaci i serpentinasti pokreti, odnosno zalijepljeni za tlo. Još jedna zanimljiva činjenica o čeljusti zmija je da su kosti svake polovice odvojene, što se naziva hemi-čeljust, činjenica koja im također omogućava da progutaju ogroman plijen. Za više detalja, ne propustite ovaj drugi članak: "Da li zmije imaju kosti?".
Unutrašnje uho zmija je dobro razvijeno i ima sve organe koji im omogućavaju da osete zvukove, jer njihova lobanja, kroz kosti vilice, vibrira kada prima zvučne talase. Osim toga, sposobni su uhvatiti niskofrekventne valove bolje od viših, koji prolaze direktno do lubanje, a zatim do unutrašnjeg uha i mozga.
Kako zmije čuju?
Kao što smo spomenuli, zmije mogu da percipiraju zvukove od vibracija, tačnije od pokreta koji se dešava na površinama kao što su pijesak ili zemlja, čak i kada se to dešava na velikoj udaljenosti. Na taj način oni su u mogućnosti da odrede lokaciju zahvaljujući zvučnim valovima proizvedenim kretanjem. To se događa zato što se na ovim površinama stvaraju valovi koji zrače oko njih vrlo brzo, omogućavajući zmijama da bez greške love svoj plijen.
Slušni sistem zmija
Vidjeli smo da zmije imaju sluh i da nisu gluve, sad, kako je slušni sistem? Već znamo da su zmije izgubile nekoliko struktura uha i da nemaju vanjsko uho ili bubnu opnu, ali je unutrašnje uho prisutno i slično je onom drugih tetrapodi (kralježnjaci sa četiri noge), pa je razlika u načinu na koji se zvuk prenosi. Da bi to uradili, imaju kost koja se zove columella auris u srednjem uhu (ekvivalentno stremenskoj kosti srednjeg uha sisara), koja je okružena tkivom i povezuje se sa tečnošću prisutnom u unutrašnjem uhu, odakle dolaze vibracije iz kojih oni mogu čuti. Ovo je mala, tanka kost koja je pričvršćena za gornju vilicu hrskavičnim tkivom i ligamentima kako bi se spojila s donjom čeljusti. Na taj način se preko ove kosti zvuk prenosi do unutrašnjeg uha, zbog čega imaju po jedan sa svake strane lobanje.
U poređenju sa ljudima, na primer, koji percipiraju vibracije u opsegu od 20 do 20.000 Herca, ove životinje su sposobne da detektuju oko 50 do 1.000 Herca. Čak i tako, podražaji koji dopiru do bilo kojeg dijela tijela mogu se prenijeti do kolumele zahvaljujući tjelesnim tkivima, kao što se, na primjer, događa kod vodenih vrsta.
Somatski sluh i sluh unutrašnjeg uha
Dakle, kao što smo rekli, zmije mogu detektovati zvukove od vibracija koje proizvode pokreti njihovog plena ili potencijalnih predatora, a to se zove somatski sluh. Stoga se može reći da ove životinje imaju dva vida sluha: kroz vibracije zraka i tla i kroz unutrašnje uho. Ovo im pomaže da razluče da li ono što se kreće može postati plijen i stoga će definirati njihovo kasnije ponašanje, tako da mogu kontekstualizirati zvukove koje čuju.
Različita istraživanja ukazuju na to da je gubitak struktura u unutrašnjem uhu zmija posledica činjenice da su one verovatno imale fosoralnog ili vodenog pretka, gde su čeljusti imale zadatak da drže plijen i takođe primaju vibracije vašeg okruženja.
Sada kada znate da zmije nisu gluve, kako percipiraju zvuk i kako njihov slušni sistem radi, nastavite da učite više o ovim fascinantnim životinjama uz ove članke:
- Karakteristike zmija
- Vrste zmija
