Ako ste strastveni u svijetu konja, bitno je da poznajete povijest indijske dresure, kao i njene principe i karakteristike koje treba uzeti u obzir prilikom primjene ove prekrasne tehnike u praksi. Indijska dresura postuje konja kao živo biće, ne pokušava da ga ukroti kroz potčinjavanje ili strah. Znamo da su konji, kao i ljudi, individualna bića i ne možemo ih sve tretirati na isti način, nekima će trebati više vremena nego drugima da nam vjeruju.
U ovom članku na našoj stranici reći ćemo vam o tehnici indijske dresure kako biste mogli početi primjenjivati je na svojim konjima, oni cijenit će to. U početku preporučujemo striktno praćenje dana kako bismo kasnije, uz praksu i iskustvo, mogli izabrati najbolji put za svaku životinju.
Historija i porijeklo indijanske dresure u Argentini
Konj je stigao u Argentinu iz Španije od strane Pedro de Mendoza y Luján 1535. godine, porijeklom iz Andaluzije. U početku je imao veliku veličinu, ali se prilagođavao novim običajima tog vremena. Brzo se razmnožavao u krdima od vlažnih Pampasa do najsušnijih područja Argentine. Široko su ga koristili Indijanci koji su naseljavali južnoamerički kontinent, ali je oblik pripitomljavanja varirao tokom godina i nacionalnosti.
Indijanci iz argentinskih Pampasa saznaju za dolazak španskih konja i nastoje da razviju sistem da ih pripitome i tako mogu da ih koriste za razne zadatke u svojim naseljima. Tako počinje istorija i poreklo indijske dresure u Argentini. Postoji bezbroj knjiga i poslovica o konju sa Indijancima.
Jedan od najljepših je "Los Indios Pampas", autora Rómula Muñiza, koji kaže:
(…) sloboda i sama egzistencija Indijanca zavisila je od konja i niko kao on nije bio u stanju da ceni vrednost životinje i natera je da maksimalno ispoljava svoje kvalitete. Nisu imali niti uzgajali posebne pasmine, ali su zahvaljujući brižljivom obrazovanju konji stekli otpornost, lakoću i okretnost, superiornu od onih seljačkih (…).
Sa više od 300 godina rata između Indijanaca i Španaca, prvi su uspeli da optimizuju performanse konja u različitim okruženjima: vodi, pustinji i visinama. Sve to zbog činjenice da su poštovali i znali da iskoriste prirodu konja, što je ni manje ni više, sve što konj je.
Poznavajući njihovu prirodu razumećemo određena ponašanja ovih prelepih životinja. U divljem stanju su plijen, pa žive u stadima i imaju kobilu dojilju koja je zadužena da obavijesti o svakoj prijetnji. U zaključku, da je ova životinja plašljiva, pažljiva ili budna, zvuči više nego logično.
Ovaj strah od pume, tigra ili čovjeka, je ono što ga je održavalo u životu hiljadama godina. Vrlo važna stvar ako želimo da postignemo ispravan pristup neukroćenom konju ili konju chucaro, jer će pred nepoznatim, u ovom slučaju nama samima, tražiti da pobjegne, ako ga stjeramo u ćošak, on će napasti, ali u osnovi zato što prenosi se u svojim genima kroz generacije. Poznavanje njihove prirode je od suštinske važnosti da izbjegnemo da se ponašamo nemarno kao lovci i na kraju prihvatimo naša pravila iz straha, a ne iz ljubavi.
Karakteristike konja koje treba uzeti u obzir kao krotitelji
Pre nego što se udubimo u tehnike indijskog kroćenja konja, pokazaćemo vam neke osnovne tačke koje bi svaki krotitelj trebao znati i uzeti u obzir:
- Oni žive u grupama, stadima ili krdima, sa društvenom organizacijom kako bi se smanjio rizik od napada.
- Oni su biljojedi.
- Imaju odličan bočni vid, tako da imamo samo dva slabovidna mjesta, koja su im ispred očiju i iza repa. Ovo je veoma važno da se prema njima izvrši ispravan pristup i ne izaziva strah od iznenađenja.
- Imaju oštar sluh i mogu pomerati uši da ih orijentišu prema zvukovima.
- Čulo mirisa je jako razvijeno. Uobičajeno je čuti ljude kako kažu da konj nanjuši strah, to bi bio adrenalin koji ispuštamo kada ga se plašimo, baš kao puma prije napada.
- Dodir je takođe jako razvijen u celoj njegovoj koži, tako da moramo "ukloniti golicanje" što bi bilo ekvivalentno preosetljivosti kože. Veoma važno tokom dresure da kada želimo da stavimo ćebe ili sedlo na njega ne pobegne od straha.
- Gornja usna je pokretna i veoma osetljiva, nešto što joj omogućava da bira travu za jelo.
- Spava nekoliko sati dnevno i to kraće vreme jer ako leži na zemlji može ga pojesti grabežljivac.
- Imate odlično pamćenje.
- Ima dobar smisao za pravac i ravnotežu.
Dan 1
Počinjemo naš prvi dan odvođenjem ždrebeta (nepolomljenog konja) u tor, gdje ćemo započeti s provalom imajući na umu sopstvenu prirodu. Oni su smrknute i nepovjerljive životinje suočene s našim čudnim prisustvom. Također moramo uzeti u obzir da ga vodimo na manje mjesto nego što je navikao i da može poduzeti različite reakcije poput pokušaja trčanja, skakanja itd.
I mi ćemo biti u toru, samo ćemo gledati i čekati da se smiri, uglavnom da se naviknemo na naše prisustvo. Kada prvi korak bude napravljen, pokušaćemo da prođe kroz rukav (put između ograda koji vodi do kutije), uz strpljenje jer smo shvatiti da se konji plaše vrlo zatvorenih mjesta. Kada se postigne, zatvaramo ga i čekamo da se navikne, nešto što može potrajati 20 do 30 minuta, nešto što će zavisiti od svake životinje.
Nakon ovog vremena, kada ga primijetimo smirenog, prilazimo mu govoreći tihim tonom kako bismo ga uvjerili. Hajde da mazimo stražnjicu ili zadnjicu (ne tapšamo) što će izazvati napetost. Može zadrhtati ili pokušati da se spusti tako da ga ne dodirujemo. Nastavićemo da pričamo i mazimo ga dok nas ne prihvati. Zatim nastavljamo kroz leđa, rame, vrat i, na kraju, glavu. Ne smijemo žuriti da diramo glavu, može potrajati više vremena.
Ovaj prvi kontakt se zove mrljanje i to je jedan od najvažnijih delova tehnike indijske dresure, gde će ždrebe biti moći primijetiti da nismo lovci i počeće nam vjerovati. Može potrajati satima, ali uvjeravam vas da će rezultat biti savršen.
Preći ćemo na postaviti njušku (otvorena i bez nastavka, ne tipa košare) sa užetom od ne manje od 5 metara, pustićemo ga iz padona, ali ne i iz tora, da može da krene da hoda i gazi konopac. Dugačko uže ili ular ima nekoliko funkcija: oduzet će vam škakljanje ruku jer će konopac proći kroz njega nekoliko puta, gazeći ga dok je vezan za njušku naučit će se zaustaviti samo po sebii zavisno od toga kojom rukom gazite, naučićete da savijate vrat. Pustićemo ga da prenoći u tor sa njuškom, vodom i travom.
Dan 2
Drugi dan bi trebao biti opušteniji i radit ćemo sa satom ne više od 50 minuta pošto je prvi dan obično pretežak za neukroćene konje.
Prilazimo toru sa travom u ruci i zviždimo da ga naviknemo da nam prilazi. Važno je da ga, kada se približi, malo zanemarimo prije nego što pokušamo da ga uhvatimo. Zgrabićemo konopac da se približimo ždrebetu i nastavimo sa trnjenjem Danas ćemo dodirivati ruke i noge, stomak i sve ono što dan ranije nismo milovali. Veoma je važno da ništa ne ostavljamo bez milovanja jer će to biti opasnost u budućnosti u njihovom odraslom životu. Možemo praviti kratke pauze da ždrijebe ne bi dosadilo.
Kasnije ćemo početi vući konopac da nauči hodanje i uz to sve što može da ga poremeti poput skakanja oko njega, prođite rukom pored očiju, vreću koja leti u olovci itd. Možemo vam dati 2 minute pauze kada prođete kroz svaku od faza. Biće dovoljno za dan i ostavićemo ga u oboru kao i juče.
Dan 3
Ići ćemo u tor na isti način kao i drugi dan, sa travom i zviždaljkama (ili zvati po imenu). Vjerovatno će trećeg dana pokazati više interesovanja nego prethodnog da nam se obrati i za par minuta ćemo pregledati šta smo do sada uradili.
Uhvativši konopac i tjerajući ga da se okrene, krene naprijed, nazad, itd, mi ga učimo , koji će služiti za bilo kakvu obuku i disciplinu u budućnosti. Moramo početi od najjednostavnijeg i preći na najkomplikovanije, uvijek nagrađujući ga za svaki napredak sa najmanje minutom odmora.
Sada kada stječemo samopouzdanje bilo bi idealno vrijeme da pokušamo da ga jašemo postrance, stavimo njegov trbuh na leđa i gledamo njegov odgovor u svim vremenima. U početku, nakon vježbe i početka naše veze, konj je mogao ostati miran, ali ponekad može potrajati duže da postigne ovaj cilj. Ako konj prihvati da se popnete na njega, pokušajte sjesti na njega i brzo se spustiti. Pripremite se na moguće odbijanje, ali pokušajte da izgledate smireno i samouvjereno, bez prisiljavanja životinje.
Vježba 3. dan ne smije biti duže od 40 minuta. Nakon ovog vremena, čestitajte mu, ponudite mu vodu i hranu i provedite neko vrijeme s njim bez ikakvih vježbi.
Dan 4
Dan smo započeli na isti način kao što smo i radili, sa travom i pregledom svega navedenog, uvijek uredno i bez dužeg od 10 minuta.
Danas ćemo raditi na vrhu našeg ždreba Vozimo se sa ularom ili užetom u rukama da idemo i tražimo da se okrene, kretati se naprijed i/ili nazad. Ovdje moramo imati puno strpljenja i znati kako ga nagraditi, pauzom, čak i ako je samo rudimentarno sarađivao, a mi još uvijek nismo postigli ono što smo tražili.
Prije nego krenemo upoznaćemo te sa sedlom da ga osjetiš i prepoznaš, pa ćemo te osedlati podignite i vrlo malo prilagodite obim kako biste polako povećali napetost. Ostavljamo mu 20 minuta da jede, pije vodu i kreće se s tim. Odnijet ćemo ga da se možete odmoriti za zadnji dan.
Dan 5
Dan 5 bi trebao početi kao i prethodni, po istoj proceduri koja se koristila do sada. Kada završimo, stavimo sedlo na njega i uzjašimo ga Ako vidimo da želi da nas se otarasimo ili da se otarasimo, izlazimo i teramo ga oko obora 2 puta, po jedan u svakom čulu, oblik ometanja da se počne iznova. Svaka sesija ne bi trebalo da prelazi 10 minuta jahanja i daćemo 30 minuta odmora.
Što se tiče embouchure Uvek savetujem da počnete da ga navikavate na to od 5. dana iliSačekajte između 10 i 15 dana , jer je ovo prilično traumatičan element za konje i ne želimo da upropastimo sav posao do sada. Radi se o tome da nam verujete i da se ne plašite.
Ovo su neki od savjeta koje predlažemo, ali zapamtite da moramo slijediti ritam prema stavu našeg ždrebeta. Moramo biti strpljivi ako konj to zahtijeva, bez prisiljavanja ili narušavanja povjerenja koje smo stvorili. Postepeno će vaš konj rado prihvatiti sve vježbe koje predložite s njim ako budete poštovani i pažljivi.
