bijela sova (Tyto alba) je popularno poznata kao sova ušarka, ali dobija i druga imena, kao što su sova ušarka Rasprostranjena je širom planete, osim u područjima sa pustinjskom klimom, na polovima i u drugim specifičnim oblastima. Postoji i 29 podvrsta snježne sove, ali konkretno u Španiji možemo naći tri: Tyto alba alba, Tyto alba guttata i Tyto alba ernesti.
U ovoj datoteci na našoj stranici ćemo govoriti o snježnoj sovi, objašnjavajući njene fizičke karakteristike, stanište ili hranu između ostalog. Jeste li znali da sove mogu loviti u potpunom mraku? Mislite li da možete napraviti razliku između sove i sove? Ovdje vam dajemo ključeve da to postignete. Saznajte više o ovim bijelim grabljivicama!
Porijeklo bijele sove
Snježna sova, čije je naučno ime Tyto alba, je ptica koja pripada porodici totonidae, koju dijeli sa drugim sove kao što su sova dugonoga, zlatna sova ili rtska sova. Sve ove ptice grabljivice se obično brkaju sa sovama, kao što je slučaj sa poznatom Hedvigom iz Harryja Pottera, jer u filmu ono što vidimo je snježna sova, iako tu pticu nazivaju bijelom sovom. Najuočljivija razlika je u tome što dok sove imaju perje koje na prvi pogled izgleda kao uši, sovama ih nedostaje, pa je prvi korak da ih razlikujemo.
Karakteristike snježne sove
Bijele sove su ptice grabljivice srednje veličine, sa prosječnom težinom od 450 grama kod mužjaka i 500 kod ženki, to su nešto veći od svojih. Dužina, od glave do vrha repa, kod mužjaka je 36 centimetara, a kod ženki 38. Raspon krila im se kreće između 80 i 95 centimetara.
Ove ptice imaju zaobljena krila i nisu preterano velika, sa perjem čija struktura omogućava tih let, iako ne predug. Jedna od njegovih glavnih karakteristika je disk u obliku srca koji se pojavljuje na njegovom licu, potpuno bijel, uokviruje male, tamne oči.
Perje ovih ptica grabljivica je žućkasta krema sa bjelkastim mrljama, uključujući niz vrlo svijetlih sivkastih ili zlatnih tonova. Ženke obično imaju tamnije boje od mužjaka, sa smeđim leđima i žutim trbuhom. Pjesma ove ptice je žalosna i reka, ističe se u tišini noći u kojoj se kreću i love, budući da su noćne životinje. Iako proizvode niz vrlo raznolikih zvukova, ističe se šištanje koje ispuštaju u situacijama u kojima su stjerani u ćošak ili ugroženi.
Stanište snježne sove
Ova vrsta sova naseljava sve kontinente, osim Antarktika, i nalazi se u toplim i umjerenim klimama. Ne nalazi se u pustinjskim područjima, niti u džunglama. Na ovaj način možemo pronaći snježne sove širom južne Sjeverne Amerike, Južne Amerike, Evrope, Afrike, južne Azije i Australije.
Iako nije najčešće čak i neke sove svoj dom osnivaju u urbanim sredinama, uobičajeno je da gnijezdo sviju na zvonicima crkava, pa se ponegdje i zna kaosova sova Nalazi se i na otvorenim poljima, šumama i šumovitim predjelima, mjestima gdje pronalazi mogući plijen da se hrani.
Screen Owl Feeding
Snježna sova je životinja mesožderka. Njegov glavni izvor hranljivih materija su mali glodari kao što su miševi, dobijaju ih oko tri dnevno, iako lovi i druge ptice, insekte, gmizavce, pa čak i neke vodozemci, prilagođavajući se na taj način resursima dostupnim u ekosistemu u kojem žive.
Ovi grabljivice su Neverovatno vešti u lovu, oslanjajući se na svoja istančana čula. Nekoliko studija je pokazalo da sove mogu loviti bez ikakvog svjetla, koristeći svoj akutni sluh, pomoću kojeg su u stanju locirati svoju metu bez potrebe da je vizualiziraju. Kada locira svoj plijen, snježna sova će nasrnuti na nju, hvatajući je svojim snažnim kandžama, a da ona ne može ni osjetiti njen pristup, jer su to tihe i okretne ptice.
Reprodukcija sove na ekranu
Sove ušare se razmnožavaju u zavisnosti od dostupnosti resursa u okruženju, pa ako ih ima veliki broj sove ušare One može se gnijezditi nekoliko puta u istoj godini. Mogle bi se smatrati jednom od najvjernijih životinja svom partneru, jer za životnog partnera biraju drugu jedinku. Osim toga, oni su veoma zaštitnički i neće oklijevati da se suoče sa bilo kojom vrstom grabežljivaca ili opasnosti kako bi zaštitili svoje.
Ove ptice ne grade gnijezda već koriste rupe ili rupe u ljudskim konstrukcijama ili zakucima u prirodi, kao npr. rupe u drveću Leže bez obzira na vremenske prilike i doba godine, obično se sastoji od između 4 i 7 jaja, koja se inkubiraju u periodu od 32 dana.
Kada se pilići izlegu, o njima brine samo majka, jer je mužjak zadužen da ih sve obezbjeđuje lovom na svo potomstvo. Ovi štenci će moći da lete čim dostignu mjesec i po, ali tek navrše tri mjeseca da počnu postati nezavisni.
