Istočni sivi kengur ili džinovski kengur (Macropus giganteus) je druga najveća vrsta kengura na svijetu, odmah iza crvenog kengura, jer može doseći i do 2 metra visine. Ove radoznale životinje imaju mnogo tajni i posebnosti. Da li ostajete da u ovoj kartici na našoj stranici otkrijete karakteristike, stanište i ishranu istočnog sivog kengura? Nastavite čitati!
Poreklo istočnog sivog kengura
Ovi tobolčari su porijeklom iz Australija, češći su od dobro poznatih crvenih kengura, iako su nešto manji, ali mnogo rasprostranjeniji u cijelom australijska teritorija.
Postoje dvije vrste sivog kengura: istočni i zapadni, koje se razlikuju po boji i morfologiji.
Karakteristike istočnog sivog kengura
Ovi kenguri su jedni od najvećih torbara na svijetu, jer postoje primjerci koji mogu mjeriti i do 2 metra. Sa težina mužjaka od 50 do 66 kilograma, sa izraženim polnim dimorfizmom u vrsti, jer ženke jedva teže 17 -40 kg
Boja krzna mu je biserno siva, a razlikuje se između kengura koji žive u istočnim i zapadnim regijama, jer imaju različite nijanse sive, od tamno sive do sivkastih zemljanih tonova.
Bez obzira na boju krzna, ovi kenguri imaju zaista jake i moćne noge, zahvaljujući kojima mogu postići velike brzine. Zabilježeno je da mogu dostići 64 km/h i preskočiti velike udaljenosti.
Kao i svi tobolčari, i oni imaju vreću koja se zove marsupium u koju stavljaju svoje mlade kad se rode, tamo sisaju i završavaju razvoj.
Stanište istočnog sivog kengura
Istočni sivi kenguri naseljavaju skoro sva područja Australije. Takođe se nalaze na ostrvu Tasmanija, ostrvu Maria i ostrvu Three Hummock.
Ova distribucija u toliko regiona je moguća zbog velike prilagodljivosti ovih kengura, jer naseljavaju veoma raznolika područja kao što su šiblje, planinske šume, suptropske šume, pa čak i regije u kojima postoje farme. Najčešći je da žive u krajevima gde su česte kiše, mada ima i populacija koje zauzimaju sušna područja.
Hranjenje istočnog sivog kengura
Kenguri su biljojedi koje se hrane skoro svim rastinjem u područjima u kojima žive. Na primjer, imaju tendenciju da se okreću mladoj travi i travi, koji im osiguravaju proteine i održavaju ih hidriranima. Hrane se i lišćem raznih biljaka, nekim gljivama i nekim voćem.
Zubi ovih životinja su veoma dobro prilagođeni hrani koju jedu, imaju kutnjake koji mogu da seku travu i sekutiće koji im omogućavaju da izvlače travu iz zemlje.
Razgoj istočnog sivog kengura
Žene se obično okupljaju, jer uspostavljaju veoma jake međusobne odnose. Ovo je vrlo praktično kada je u pitanju porođaj i odgoj, na taj način su zaštićeniji od mogućih opasnosti koje ih čekaju. Ženke su plodne od 17-20 mjeseci, mužjaci tek od 25.
Mogu se pariti u bilo koje doba godine, iako se većina porođaja odvija ljeti. Da bi se kopulirali, mužjaci se obično bore između sebe i razmnožavaju samo one koji su sposobni da pobede druge.
Sivi kenguri imaju veoma posebnu karakteristiku, jer su u stanju da zamrzavaju embrije u sebi, što se zovediapause , dok se majčina torba ne oslobodi za sljedećeg kengura.
Samo jedno tele će se roditi pri svakom telenju, ostaće u majčinoj torbi dok ne bude 550 dana star , u to vrijeme će se odbiti i izbaciti iz vreće.
