golijatska žaba je vrsta anuranskih vodozemaca porijeklom s afričkog kontinenta koja se ističe svojom velikom veličinom, sposobnom mjeriti više od 30 cm u odrasloj fazi. Danas je prepoznata kao najveća žaba na svijetu, ali je nažalost njen opstanak ugrožen napredak ljudskih aktivnosti u njenom prirodnom staništu.
Poreklo i stanište golijatske žabe
Žaba Golijat (Conraua goliath) je vrsta rodom iz Zapadne Afrike, koja pripada porodici Conrauidae, koja uključuje različite vodozemce anurane porijeklom sa zapada afričkog kontinenta. Njegova populacija je uglavnom koncentrirana između kopnene Gvineje i Kameruna, tačnije u regiji koja se zove Nkongsamba U svom prirodnom staništu, imaju jasnu sklonost ka vlažnim i gustim šumama, budući da su u stanju da prežive na visinama do 1000 metara nadmorske visine.
Iako se bolje prilagođavaju tropskoj klimi sa visokim temperaturama, skloni su da se koncentrišu u blizini vodenih tijela, kao što su vodopadi, rijeke ili male potočiće koji im omogućavaju da svoju kožu i tijelo dobro hidratiziraju, kao i da lakše regulišu tjelesnu temperaturu.
Njegovo ime je zbog njegove nesrazmjerne veličine, neobičnog među žabama, što jasno upućuje na diva biblijskog vojnika Golijata, koji je služio vojsci Filistejaca i, u određenoj prilici, dočekao bi svoju smrt nakon što je izgubio bitku od "malog" Izraelca Davida.
Aspekt i morfologija golijatske žabe
Žaba Golijat, kao što joj ime govori, je robustan vodozemac velike veličine, koji može mjeriti do oko 33 cm u odrasloj dobi od vrha njuške do kloake, i oko 80 cm kada mu je tijelo potpuno istegnuto. Isto tako, većina primjeraka ove vrste obično ima između 17 i 25 cm, s tjelesnom težinom koja može varirati između 600 g i 3 kg
Ovaj džinovski vodozemac ističe se svojim velikim očima, uvek dobro odvojenim jedna od druge, i može imati prečnik do 2,5 cmi izgledaju pomalo nervozno. Zadnje noge su mu duže od prednjih, a u svima nalazimo međusobno povezane membrane koje mu omogućavaju da pliva s velikom spretnošću.
Na leđima žaba Golijat prikazuje vlažnu, zrnastu kožu, čija boja može varirati od maslinasto zelene do nijanse kafa braonZauzvrat, koža na njegovom trbuhu je tanja i glatkija, pokazujući nježnije nijanse koje mogu biti žućkaste, narandžaste ili krem boje. Iako je odrasle jedinke ove vrste vrlo lako razlikovati od drugih žaba, njihovi punoglavci su vrlo slični drugim vrstama, ne otkrivajući posebno značajnu veličinu.
Ponašanje Golijatske žabe
Golijatske žabe su često najaktivnije noću, kada se kreću duž obala rijeka i vodopada u potrazi za plijenom, iskorištavajući svoje privilegirane vid i njegovu sposobnost da pravi velike skokove sa svojim dugim zadnjim nogama. Odrasle jedinke provode veći dio vremena među stijenama, gdje se mogu odmoriti i sakriti od grabežljivaca, dok mlađe Golijatske žabe provode veći dio dana pod vodom
Što se tiče prehrane, žaba Golijat je životinja mesožderka koja se ponaša kao važan grabežljivac u svom prirodnom staništu. Ovi vodozemci su vješti lovci, čija prehrana obično uključuje konzumaciju insekata, crva, rakova, jastoga, riba, mekušaca, malih zmija, kornjača, daždevnjaka, pa čak i drugih manje vrste žaba.
Međutim, tokom prve faze svog života, punoglavci golijatskih žaba održavaju ishranu biljojeda, jer se njihova ishrana zasniva isključivo na konzumiranju biljke vodenepod nazivom Dicraeia warmingii, koja naseljava uglavnom vodene površine koje se brzo kreću, u blizini kojih žive golijatske žabe.
Iako je golijatska žaba stekla određenu popularnost kao kućni ljubimac u posljednjih nekoliko decenija, Obično nisu baš dobro prilagođeni životu u zatočeništvu Ovi vodozemci mogu uvelike patiti od promjena u okolini i često su lako pogođeni stresom, kao i teško im je osigurati svježu i prirodnu ishranu koja u potpunosti zadovoljava njihove nutritivne potrebe.
Reprodukcija Golijatske žabe
Uprkos odsustvu vokalnih vrećica, mužjaci obično emituju neku vrstu zviždaljke otvorenih usta kako bi privukli ženke tokom sezone parenja. Nakon što čuju ovaj seksualni poziv, ženke odlaze u potragu za plodnim mužjacima kako bi obavile parenje. Isto tako, još se ne zna tačno koje su karakteristike mužjaka koje su u stanju da osvoje preferencije ženki.
Poput mnogih vodozemaca sa vodenim životnim ciklusima, Golijatske žabe trebaju vodu za razmnožavanje. Sa dolaskom sezone parenja, mužjaci se koncentrišu u kamenite predjele tropskih šuma i odatle emituju svoj osebujan seksualni poziv da privuku ženke
Nekoliko mjeseci nakon parenja, ženke odlaze u mrijestila koje su mužjaci prethodno izgradili u zatvorenom prostoru i/ili sa strane tijela vode u blizini koje žive. U to vrijeme polažu stotine sićušnih jaja u vodu, od kojih se neka zalijepe za vodenu vegetaciju, dok se nekoliko taloži na dno vodene mase.
Ovo obilno polaganje je veoma važno za opstanak golijatskog stada, jer veliki deo oplođenih jaja na kraju postaje hrana vodenim grabežljivcima. Mali broj dostiže izležavanje nakon otprilike 85 i 95 dana, vrijeme koje je potrebno njihovim larvama da se razviju. Još manji broj mladih ljudi dostiže punoljetstvo, sa očekivanim životnim vijekom između 10 i 15 godina
Status očuvanosti Golijatskih žaba
Uprkos tome što ima malo prirodnih grabežljivaca, kao što su zmije i krokodili, čovjek je glavna prijetnja za opstanak Golijatskih žaba. Osim što napreduje na njihovom staništu za izgradnju naselja i korištenje zemljišta za poljoprivredne aktivnosti, čovjek nastavlja da lovi Golijatske žabe da konzumira njihovo meso, koristi ih u okrutnom rase žaba ili ih mijenjaju kao egzotične kućne ljubimce.
Iz svih ovih razloga, Golijatska žaba se trenutno smatra ugroženom vrstom, prema Crvenoj listi ugroženih vrsta, koju vodi IUCN (Međunarodna unija za očuvanje prirode). Iako je zaštićena u nekim nacionalnim parkovima u zapadnoj Africi, populacija Golijatskih žaba nastavlja da opada.
Da bi se pokušao preokrenuti ovaj negativni scenario, promovišu se inicijative koje nastoje osvijestiti lokalno stanovništvo o važnosti Golijatske žabe za ravnotežu ekosistema i ograničiti širenje proizvodnih područja, kako bi se poštovati prirodno stanište ove vrste.
