Vobler sindrom kod pasa, poznatiji kao "voblerski sindrom", je teška degenerativna patologijakoji utječe na pršljenove i intervertebralne diskove vratne kičme, uglavnom pogađajući velike ili divovske pse.
Napredovanje ove bolesti obično uzrokuje neurološka i motorička oštećenja, koja zahtijevaju hitnu pažnju kako ne bi bila nepovratna. Stoga je rana dijagnoza ključna za pružanje efikasnog liječenja koje životinji nudi bolji kvalitet života. A da biste saznali simptome, uzroke i liječenje Wobbler sindroma kod pasa, naša vas stranica poziva da nastavite čitati ovaj novi članak.
Šta je sindrom voblera ili sindrom kolebanja?
Voblerov sindrom je cervikalna spondilomijelopatija (CSM), koja uključuje različite hronične degenerativne poremećaje. Patologija se razvija zbog prekomjerne kompresije i kičmene moždine i živaca koji se nalaze u vratu.
Njegov napredak je tih i njegovi prvi simptomi nisu baš specifični i teško ih je rano prepoznati kod pasa, kao što su bol u vratu ili glavobolja. Ovo objašnjava zašto većina pasa ulazi u veterinarsku kliniku sa uznapredovalim komplikacijama, kao što su klimav hod ili gubitak ravnotežeOsim toga, potvrđuje potrebu da se našim kućnim ljubimcima obezbijedi adekvatna preventivna medicina, koja omogućava ne samo održavanje njihovog dobrog zdravlja, već i rano dijagnosticiranje bilo kakve neravnoteže u njihovom tijelu
Voblerov sindrom kod pasa: mogući uzroci
Trenutno su uzroci Wobbler sindroma kod pasa još uvijek nepoznati. Međutim, poznato je da slike mijelopatije proizlaze iz suženja vertebralnog kanala, koji je koštani kanal koji okružuje i štiti meku kičmenu moždinu. Ovo suženje može biti uzrokovano ili klizanjem intervertebralnog diska ili malformacijom kosti
Imajući na umu da je oko 50% slučajeva Wobblerovog sindroma dijagnosticirano kod pasa tipa doberman, nemačka doga i mastif, nasljedna genetikase pojavljuje kao ključni faktor za razvoj ovih degenerativnih poremećaja. Genetska predispozicija je također uočena kod baseta, rotvajlera i irskog vučjeg psa.
Osim toga, u oko 70% slučajeva dijagnostikovane cervikalne mijelopatije, primećuju se veliki psi sa ubrzanim rastom, faktori rizikaza lurch sindrom. Međutim, treba napomenuti da su neke male rase, kao što su jorkšir, čivava i pinšer, takođe podložne sindromu kolebanja.
U rjeđim slučajevima, pas može razviti malformaciju cervikalne regije ili pretrpjeti pomak intervertebralnih diskova kao rezultat neka trauma teška za vrat.
Simptomi sindroma kolebanja kod pasa
Kao što smo ranije spomenuli, prvi simptomi sindroma posrtanja mogu biti opšti i homogeni, kao što su bol i ukočenost u vratu, što može uzrokovati česte glavobolje. Kako bolest napreduje, primijetit ćemo pojavu novih simptoma.
Simptomi Wobbler sindroma kod pasa su:
- Lihtavi pokreti
- Kratki i oprezni koraci
- Ukočenost grlića materice ("ukočen vrat")
- Čest gubitak ravnoteže, uzrokujući padove i udarce
- Poteškoće sa kretanjem i ustajanjem
- Progresivni gubitak mišićne mase u prednjim nogama i ramenima
- Konstantna slabost i umor
- Otečene prednje i zadnje noge
- Potpuna ili djelomična paraliza
U naprednijim slučajevima, kada se lečenje započne kasno, životinja je veoma osetljiva na nepovratni neurološki deficit i invaliditet.
Dijagnoza Wobbler sindroma kod pasa
Veterinar će zahtijevati odgovarajuće slike, kao što su rendgenski snimci, magnetna rezonanca, kompjuterska tomografija ili mijelografija, za nastavak sa Diferencijalnom dijagnozom Voblerovog sindroma, iz posmatranja vratnih i kičmenih pršljenova. Vjerovatno ćete uzeti u obzir i genetski profil svakog psa. Osim toga, možete zatražiti kompletne testove krvi i urina, kako biste također isključili druge moguće patološke uzroke i saznali imunološki sistem svog najboljeg prijatelja.
Važno je potvrditi da je veterinar jedini profesionalac kvalifikovan za ispravnu dijagnozu i pružanje odgovarajućeg tretmana našim kućnim ljubimcima. Stoga, kada primijetite bilo kakvu promjenu u ponašanju ili navikama vašeg psa, ne ustručavajte se odmah se obratiti veterinaru kojem vjerujete. Rana dijagnoza može spasiti živote naših krznenih voljenih.
Liječenje Wobbler sindroma kod pasa
Zaista efikasan tretman za Voblerov sindrom kod pasa je hirurška intervencija koja ublažava pritisak na meku medulu cervikalne regije. Međutim, ova opcija obično nije održiva za starije pse ili one s vrlo oslabljenim zdravstvenim stanjem. U ovim slučajevima, operacija može pogoršati neurološka oštećenja ili uzrokovati smrt životinje.
Još jednom će veterinar, sa svojom obukom i iskustvom, moći analizirati zdravstveno i fizičko stanje svakog psa kako bi odlučio da li je hirurška intervencija alternativa ili rizik. Psi koji se podvrgnu operaciji grlića materice moraće da poštuju period odmora od 2 do 3 meseca U idealnom slučaju, trebalo bi ih posmatrati tokom oporavka, kako bi se izbegli udarci, padovi ili neprikladni pokreta, te da ostanu na mekanim i udobnim površinama, kao što su madraci ili jastuci. Osim toga, fizikalna terapija od bit će od suštinskog značaja za sprečavanje atrofije i gubitka mišićne mase, kao i za ubrzavanje rehabilitacije životinje.
Ako pas ne može biti izložen operaciji, veterinar može ukazati na ambulantno i palijativno liječenje za ublažavanje boli, osigurati bolji kvalitet života i udobnosti za životinju. Alternativne i neinvazivne terapije također se mogu primijeniti kako bi se životinji pružio ugodan osjećaj blagostanja, kao što su masaže ili aromaterapija. Ili mu jednostavno ponudite milovanja kako bi se opustio i mirnije odmorio.
Vobler sindrom kod pasa, može li se spriječiti?
Pošto su specifični uzroci Wobbler sindroma nepoznati, teško je govoriti o tačnim preventivnim mjerama. Nismo u stanju intervenirati ili mijenjati genetsko naslijeđe naših ljubimaca, ali možemo doprinijeti jačanju njihovog imunološkog sistema i poboljšanju njihove fizičke otpornosti.
Kako? Obezbediti uravnoteženu ishranu, redovno vežbati i nuditi adekvatnu preventivnu medicinu tokom celog života, što nužno uključuje poštovanje njihovog rasporeda vakcinacije i dehelmintizacije, kao i savet veterinara kome verujete.
