Red Testudina uključuje sve vrste vodenih i kopnenih kornjača. Oni su kičmenjaci lako prepoznatljivi po svojoj karakterističnoj ljusci, modificiranom rebrnom košu koji je također dio njihovog kičmenog stuba.
Dugo se smatralo da su kornjače nijeme, međutim, sada je poznato da imaju složen komunikacijski sistem, koji se razvija čak i prije izleganja iz jajeta. S obzirom na ove nove dokaze, vrijeme je da pitamo da li kornjače slušaju i kako. Objašnjavamo to u ovom članku na našoj stranici.
Slušni sistem kornjače
Kornjače, za razliku od drugih kičmenjaka, nemaju spoljašnje uho, odnosno nemaju uši. Međutim, to ne znači da nemaju slušni sistem, jer imaju srednje uho i unutrašnje uho Unutar njega se nalazi timpan , koji je okružen koštanim lavirintom, za razliku od onog što se dešava kod drugih gmizavaca, koji ima pokrivač od krljušti.
Na glavi životinje možete videti, sa obe strane, iza očiju i samo u poslednjem pregibu usta, dve membrane zaobljenog oblika i biserne boje, čija je funkcija da zaštiti srednje uho od bilo kakvog oštećenja izvana.
Jedan aspekt koji treba istaći je da se srednje uho sastoji od jedne kosti i da se povezuje sa usnom šupljinom. Njegova funkcija je transdukcija ili transformacija zvuka koji je uhvatila životinja. Zbog slušne anatomije kornjača često pate od upala uha ili otitis
Što se tiče unutrašnjeg uha, ono je mesto gde se zvuk prima već unutar glave, ali takođe interveniše u otkrivanju položaja tela i, takođe, u opažanju ubrzanja koje životinja pravi kada mobiliše se. Što se tiče njegove konformacije, sastoji se od nekoliko struktura koje su ugrađene u kost i koje su takođe prekrivene nervnim tkivom.
Jesu li kornjače gluhe?
Kornjače nisu gluhe, naprotiv, sposobne su da čuju zvukove niske frekvencije, neke čak i neprimjetne za ljude i druge životinje. Osim toga, neke studije[1] su objavile da su kornjače sposobne proizvesti različite vrste vokalizacija, koji mogu biti poput vriska, pucketanja, tihih ili grlenih zvižduka ili harmoničnih zvukova, svi u različitim frekventnim opsezima.
Uzimajući ove podatke u obzir, može se smatrati da je komunikacioni sistem ovih životinja složen i da postoje čak i vrste kod kojih je identifikovano do 17 različitih tipova vokalizacija. Iz tog razloga nije moguće da su kornjače gluve, jer različiti zvukovi koje proizvode imaju komunikativnu namjeru Primjeri uključuju udvaranje ili međusobnu vezu mladih i sa svojom majkom, čak i dok su u jajetu.
U vezi sa ovim poslednjim aspektom, potvrđeno je da se izleganje jajeta kod određenih vrsta kornjača odvija sinhronizovano, za šta one koriste emisiju zvukova za komunikaciju, tako da počinju da se pojavljuju u grupama da masovno odlaze u vodu i tako smanjuju šanse za grabež, koje se povećavaju ako se transfer vrši pojedinačno.
Grupe ženki su takođe uočene u vodi, u blizini mrestilišta, čija je svrha da emituju zvukove koji tek izleženim kornjačama služe kao vodič za susret sa majkom. U svakom slučaju, važno je napomenuti da je još potrebno više studija da bi se jasno razumjeli zvukovi koje kornjače ispuštaju iu koju svrhu.
Kako kornjače čuju?
Kornjače mogu čuti bolje pod vodom nego izvan nje, što je prednost za vrste koje žive u vodenim medijima. To je zbog promjena u velikom, zrakom ispunjenom srednjem uhu i bubnom disku.
Optimalno hvatanje zvuka pod vodom je moguće jer bubna opna može vibrirati na prilično visokim frekvencijama, a osim toga, srednje uho može se malo napuniti vodom, što omogućava da se priguše jake vibracije. Kapacitet sluha ovih životinja je fokusiran uglavnom na niske frekvencije, posebno kod morskih vrsta, više nego kod kopnenih.
Komunikativni sistem kornjača je u posljednje vrijeme narušen zbog značajnog porasta morske buke uzrokovane ljudskim aktivnostima, posebno u vezi s korištenjem čamaca. Utjecaj na percepciju zvuka ovih životinja može imati negativne utjecaje na njihove živote, na primjer u procesu reprodukcije.
