Kada govorimo o psima za spašavanje neizbežno je pomisliti na vodu i sneg. Možemo računati na pomoć ovih životinja kada je u pitanju spašavanje, budući da imaju sposobnosti praćenja nevjerovatno superiornije od naših. Govorimo o čulu mirisa do 100.000 puta efikasnijem od ljudskog i kapacitetu plivanja sa otpornošću na hladnoću i visoko superiornom snagom vuče.
U ovom članku na našem sajtu želimo da vam kažemo kako oni rade ovaj posao i šta im je potrebno, kao i da vam pokažemo da su za ove psi spasioci na vodito je mnogo više od igre. Upoznajmo ih i naučimo sve o ovoj disciplini koju prakticira sve više pasa:
Najpopularnije rase pasa za spašavanje na vodi
Među najpopularnijim rasama imamo divove klonulih očiju u koje je nemoguće ne zaljubiti se, govorimo o Newfoundlandu, rasa vrlo prilagodljiva spašavanju iz vode. Postoje i druge rase koje takođe mogu izvoditi ovu vrstu treninga, kao što su zlatni retriver, labrador ili španski vodeni pas, među najpopularnijim.
Newfoundland rasu biraju stručnjaci zbog određenih karakteristika koje ne možemo ne istaći. Imamo ženke koje su teške 55 kg, a mužjaci su blizu 70 kg. S druge strane, imaju veliku veličinu i vučnu silu u vodi, te mogu tegliti oko 1.500 kg sa visokom otpornošću na hladnoću, što je vrlo važno u Nordijske zemlje, gdje temperature postaju nepodnošljive za ljude.
Imaju savršeno prilagođenu fizičku strukturu, zahvaljujući svom dvoslojnom krznu koje izoluje njihovu kožu i sprečava je da se čak i smoči kada je potopljena. Još jedna prednost koju Newfoundland ima u odnosu na druge pse leži u njegovim mrežastim stopalima sa interdigitalnim membranama, širim od drugih pasmina pasa, što mu omogućava , slično kao pataka, i sa većom snagom udarca u plivanju. Ovi psi mogu satima plivati, vući čamce s ljudima i sami rješavati spašavanje zbog instinkta.
Još jedna od njegovih prednosti koju ne možemo ne spomenuti, kada govorimo o najboljim psima spasiocima iz vode, je formiranje glave, zajedno sa poravnanjem očiju, koje mu daju pogled ravno u vaša meta spasavanja. Dodajući sve ove karakteristike, plus poslušan karakter i superiornu inteligenciju prilikom učenja novih koncepata, Newfoundland je najodabranija pasmina za ovu aktivnost. To ne znači da druge rase mogu dobro raditi ovaj posao i mi ih za to obučavamo.
Obuka pasa za spašavanje
Fizička obuka počinje rukom stručnjaka od godinu dana života Moramo imati mišiće spremne da počnemo trenirati psa spašavanja u vodi a da ne povrijedimo našeg "učenika". Ne samo da moramo izgraditi svoje mišiće, već i raditi na aerobnom kapacitetu i pažnji našeg mališana.
Postoje 2 vrste treninga za pse spasioce na vodi:
- Sportsko-rekreativni, za sve koji žele da provedu neko vreme u vodi sa svojim psom.
- Operative, namenjen spasiocima ili spasilačkim grupama posvećenim socijalnoj sigurnosti.
Najbolja obuka se daje u specijalizovanim školama za spasioce, pa moramo tražiti onu koja nam je najbliža i koja nudi kompletan i pouzdan kurs, jer ih ima u skoro svim zemljama, a posebno u onim koji imaju more ili rijeke.
Glavni trening je između prve i druge godine života, zatim dolazi usavršavanje. Manevri spašavanja su kombinovani sa obukom u vodi, uvek ruku pod ruku sa spasiocem kako bi naučili da reaguju na izdate naredbe. To su napredne vježbe poslušnosti, igre, povezivanja, i što je najvažnije, sati koje dijele pas i ljudski spasilac koji ga trenira. Generalno, oboje koegzistiraju i ne samo da dijele posao, već i druge zadatke svakodnevnog života.
Oprema za spašavanje je neophodna: mora biti napravljena od neoprenskog odijela, rukavica i čizma i u nekim slučajevima šlemova, nešto što će ovisiti o tome da li su na brodu ili na ivici vode. Psi spasioci moraju imati pojas sa prstenovima koji će im pružiti potrebnu plovnost za njihovu sigurnost, uže za spašavanje trenera i reflektore ili svjetla za vrijeme slabe vidljivosti.
Duboko u sebi, oni su još uvijek psi
Razgovarali smo o prednostima koje ove rase imaju za bavljenje ovom vrstom posla, a to je da njihove specifične karakteristike olakšavaju rad i obuku kojoj ih moramo podvrgnuti da bi bili uspješni u svom poslu. Ali ne smijemo zaboraviti da su to veoma plemeniti psi, idealni za porodice sa djecom, a posebno za porodice sa djecom sa smetnjama u razvoju, poput autizma. Obuka i mogućnost druženja sa onim ko im je trener od velike su im koristi.
Njihova priroda je "da budu jednostavan pas", ali ne možemo zanemariti da moraju imati zadatak, moraju se osjećati korisnim, koje nose u svojim genima i to će biti ključ za njihovo očuvanje zdravlja. Ne možemo birati ove rase i tjerati ih da žive u stanu, bez posla, dugoročno će se pojaviti problemi u ponašanju.
Važnost pravilnog savjetovanja novih vlasnika kako bi znali kakvu će životinju imati i kakve će biti njihove potrebe dobro je poznata. Ne radi se o tome da bi svi trebali imati posebnu obuku, već razumjeti važnost davanja zadatka ili obavljanja aktivnosti s njima kako bi bili zauzeti.
