Da li mislite da je komunikacija čisto ljudski kapacitet? Ako svoj dom dijelite s kućnim ljubimcem i zastanete da razmislite na trenutak, sigurno ćete se predomisliti, jer naši ljubimci su sposobni prenijeti svoje emocije i svoje potrebe na nas, zbog čega nam u mnogim prilikama to daje osjećaj da im zbog toga samo treba da pričaju.
Životinje komuniciraju na način koji nije verbalan, ali ne smijemo zanemariti da komuniciraju, ne samo među sobom, već i sa nama ljudima, prevazilazeći svaku barijeru koja ima veze sa vrstom. Da li životinje zaista komuniciraju jedna s drugom? Kako doživljavate ono što žele da komuniciraju? U ovom članku na našoj web stranici opširno govorimo o komunikaciji među vrstama.
Jezik životinja
Komunikacija među vrstama se ne može brkati sa proučavanjem ponašanja životinja čija je svrha da dešifruje njegovo značenje, to se dešava, na primer, sa etologijom pasa, međutim, komunikacija među vrstama je nešto sasvim drugo.
Komunikacija među vrstama se odnosi na sposobnost koju svaki organizam ima da komunicira mentalno, ne riječima ili određenim porukama, već putem prijenosa emocija, zvukova, fizičkih senzacija, oblika i slika.
Ova struja brani da svaka životinja može komunicirati sa bilo kojom drugom, ne kroz određene riječi (koje su poruka svjesnog uma) već kroz duboke simbole, koji pripadaju području nesvjesnog uma.
Da to bude vrlo jasno, i iako je veoma iznenađujuće, komunikacija među vrstama se odnosi na sposobnost životinja da komuniciraju telepatski.
Komunikacija sa životinjama - Primjeri
Postoje teorije i naučne determinacije koje bi mogle podržati komunikaciju među vrstama, ovo je slučaj Šumanove rezonance (koja bi djelovala kao vodič elektromagnetnih valova), ili hipoteza o kolektivnoj memoriji koju su branili britanski biolozi i biohemičar Rupert Sheldrake.
Međutim, neke izjave su potpuno nepojmljive od strane naučne zajednice, i to je glavni razlog zašto se navodi da je komunikacija međuvrsta jednostavno nemoguće.
Uprkos tome, ljudska bića imaju mnogo o čemu razmišljati jer nesporno je da živimo u antropocentričnoj kulturi, što znači da homo sapiens sapiens se uzima kao centar postojanja na zemlji i kao jasno superiorna vrsta.
Dobar primjer za to je da se zlostavljanje životinja u nekim slučajevima još uvijek smatra kulturom i da smo jedva svjesni kada konzumiramo proizvode životinjskog porijekla, jednostavno zato što vjerujemo da imamo na to pravo, kada od Naravno da je važno promijeniti ovaj odnos, budući da industrija "objektivizira" životinje i to nema nikakve veze sa tradicionalnijim i manje natrpanim modelima hranjenja, gdje je bilo važno očuvati dostojanstvo života životinje tokom njenog postojanja.
Sve što liči na životinje u odnosu na ljudska bića brzo se odbacuje, stoga bi pre nekoliko vekova bilo istinsko naučno zverstvo otvoreno reći da su životinje svesne sopstvenog postojanja. Međutim, u ovom trenutku, i pokazano pod naučnim parametrima, poznato je da sljedeće životinje razvijaju samosvijest:
- Šimpanze
- Dobri delfini
- Bonobos
- Slonovi
- Kitovi ubice
- Gorillas
- svrake
- Orangutan
- Psi
Vjerojatno vam nedostaju mačke, jer ako imate mačku, sigurno vrlo jasno sumnjate da je sposobna biti svjesna sebe, ali ovo je još jedan primjer koliko je zvučno i ponekad pogrešno tvrditi da ono što nije naučno dokazano ne postoji.
Kako nastaje komunikacija između životinja?
U najstarijim kulturama ljudsko biće je oduvek shvatalo postojanje u celini i u tom smislu nikada nije pomišljalo da se njegov život može razvijati izvan razumevanja prirodnih pojava.
Nažalost, dolaskom patrijarhalnih društava, a posebno nakon industrijske revolucije, dolazi do praktički nepovratnog loma između životne sredine i ljudskih bića, a priroda postaje sila koju treba pokoriti u industrijske i ekonomske svrhe.
Međutim, od davnina se međuvrstska komunikacija odvijala u najstarijim društvima, dobar dokaz za to može se naći u istoriji medicine, koja je takođe pretrpela velike promene kroz istoriju.
U autohtonim društvima psihološki trans je bio sredstvo lečenja i koji je omogućavao veoma brz pristup nesvesnom, tokom transa nije bilo jasnih reči su percipirane, ali simbolične poruke jesu, i međuvrstska komunikacija se odvijala u ovoj praksi.
I danas je moguće pronaći šamanske kulture u kojima komunikacija među vrstama nastavlja biti realnost za ove zajednice, u svakom slučaju, ako možemo zaključiti da vrijeme dolazi jer iza sebe ostavlja antropocentrizam i lažnu ideju da je Zemlja dizajnirana isključivo za služenje i udobnost ljudskih bića.
