Mačke su zaista pravi kućni ljubimci i imaju karakteristike koje ih jasno razlikuju od bilo koje druge vrste kućnih ljubimaca, među njima možemo spomenuti da iako nemaju 7 života, imaju iznenađujuću agilnost i da su odlični skakači.
Agilnost kod mačaka je sinonim za zdravlje i gubitak ovog fizičkog kapaciteta može nas upozoriti na problem. Ako se gubitku agilnosti pridoda debljanje, moramo ovu situaciju shvatiti kao štetnu i otkloniti je što je prije moguće.
U ovom AnimalWised članku pokazujemo vam uzroke i liječenje gojaznosti kod mačaka.
Mačja gojaznost
Gojaznost je patološko stanje koje pogađa otprilike 40% pasa i mačaka, to je ozbiljna situacija jer njena pojava djeluje kao okidač za druge bolesti, kao što su dijabetes ili problemi sa zglobovima.
Gojaznost se može definirati kao prekomjerno nakupljanje tjelesne masti, mačka se smatra prekomjernom težinom kada prelazi 10% svoje tjelesne težine i već se može smatrati gojaznom kada 20% više od vaše idealne težine.
Rizik od ovog poremećaja je posebno visok kod odraslih mačaka starosti između 5 i 11 godina, međutim, u brojnim prilikama vlasnik nije u mogućnosti procijeniti primjerenost tjelesne težine svoje mačke, iz tog razloga će adekvatna i redovna veterinarska pomoć biti ključni faktor u prevenciji gojaznosti kod mačaka.
Uzroci gojaznosti kod mačaka
Gojaznost kod mačaka nema određene uzroke ali radije treba govoriti o faktorima rizika koji mogu negativno djelovati na tijelo našeg ljubimca za izazivanje viška kilograma veoma opasno po zdravlje.
Da vidimo u nastavku koji su faktori rizika koji deluju kao okidači gojaznosti mačaka:
- Starost: Najveći rizik od gojaznosti imaju mačke između 5 i 11 godina starosti, stoga, preventivne mere treba započeti kada mačka ima oko 2 godine.
- Sex: Muške mačke imaju veći rizik od gojaznosti, rizik koji se dodatno povećava u slučajevima sterilizacije. Mnogi stručnjaci smatraju da je sterilizacija mačaka glavni faktor povezan s pretilošću.
- Endokrini problemi: Upotreba hemijskih kontraceptiva može promijeniti hormonski profil mačke, što smanjuje osjetljivost na inzulin i predisponira tijelo na nakupljanje masti. Druge bolesti kao što je hipotireoza također mogu biti prisutne nakon gojazne mačke.
- Rasmina: Mješane ili obične mačke imaju dvostruko veći rizik od gojaznosti od čistokrvnih mačaka, osim onih rase Manx koje predstavljaju isto rizik kao svaka obična mačka.
- Faktori okoline: Mačka koja živi sa psima je zaštićenija od gojaznosti, s druge strane, mačke koje ne žive sa drugim životinje i boravak u stanu ili stanu imaju veći rizik od pretilosti.
- Aktivnost: Mačke koje ne mogu biti fizički aktivne na otvorenom su pod povećanim rizikom od prekomjerne tjelesne težine.
- Dijeta: Neke studije povezuju upotrebu vrhunskih namirnica sa povećanim rizikom od gojaznosti. Ishrana mačke će takođe biti jedan od glavnih faktora na koje treba delovati u lečenju ovog stanja.
- Ponašanje vlasnika: Da li imate tendenciju da humanizujete svoju mačku? Ne igrate se s njim i uglavnom koristite hranu kao pozitivno pojačanje? Ovo ponašanje je povezano sa povećanim rizikom od pretilosti kod mačaka.
Bolesti povezane sa gojaznošću mačaka
Kao što je na početku spomenuto, jedna od opasnosti gojaznosti leži u činjenici da ovo stanje djeluje kao okidač za višestruke poremećaje i patologije. Dosadašnje studije povezuju gojaznost kod mačaka sa pojavom sledećih bolesti:
- Kolesterol
- Dijabetes
- Masna jetra
- Hipertenzija
- Respiratorna insuficijencija
- Infektivne bolesti urinarnog trakta
- Bolest zglobova
- Netolerancija na vježbanje
- Smanjen odgovor imunološkog sistema
Liječenje gojaznosti kod mačaka
Liječenje gojaznosti kod mačaka zahtijeva veterinarsku pomoć i čvrstu posvećenost vlasnika, u tretmanu ishrane mačaka stručnjaci predlažu da možemo razlikovati sljedeće faze:
- Inicijalna procjena: Veterinar mora individualno procijeniti stepen prekomjerne težine životinje, njeno zdravstveno stanje i faktore rizika koji su djelovali na ljubimca.
- Faza mršavljenja: Ovo je prva faza lečenja i može trajati mnogo meseci. U ovoj fazi bit će bitno promijeniti način života mačke, uspostaviti ishranu za gojazne mačke i aktivniji način života. U nekim slučajevima veterinar može odlučiti da prepiše i farmakološki tretman.
- Faza konsolidacije: Ova faza se mora održavati tokom čitavog života mačke jer je njen cilj održati ljubimca na zdravoj težini. Generalno, u ovoj fazi se fizička aktivnost ne mijenja, ali je dijeta, stoga, da bi se to radilo ispravno, neophodan je veterinarski nadzor.
Mnogi vlasnici se osećaju zadovoljnijim i smirenijim kada njihova mačka počne veoma brzo da gubi na težini, međutim naknadne analize krvi pokazuju da to nije uvek zdravo.
Učešće vlasnika je bitno, ali vlasnik mora uvijek uzeti u obzir upute veterinara.
