Ako imate zeca ili razmišljate o udomljavanju zeca, morate saznati mnogo stvari kako biste mu osigurali dobar život. Moramo uzeti u obzir da naš domaći zec, dobro negovan i dobrog zdravlja, može da živi od 6 do 8 godina.
Dakle, ako želite da uživate najviše godina sa svojim dugouhim prijateljem, nastavite čitati ovaj novi članak na našoj stranici i saznajte osnove o problemima i Najčešći bolesti kunića, pa ćete lakše znati kada treba reagovati i odvesti ga veterinaru.
Vrste bolesti i osnovna prevencija
Zečevi mogu patiti od bolesti veoma različitog porekla kao i svako drugo živo biće. Zatim ćemo razvrstati i opisati najčešće bolesti prema porijeklu: bakterijske, gljivične, virusne, parazitske, nasljedne i druge zdravstvene probleme.
Većina bolesti kunića su specifične za kuniće, tj. ne prenose se između različitih životinjskih vrsta. Stoga, ako imamo drugu životinju koja živi sa našim prijateljem skakačem, u principu ne moramo da brinemo o mogućoj zarazi ozbiljnih bolesti.
Kako bismo sprečili veliku većinu uobičajenih bolesti i problema, moramo se pridržavati rasporeda vakcinacije koji nam je odredio naš veterinar specijalista, održavati dobra higijena, adekvatna i zdrava hrana, omogućavanje tjelovježbe kao i dobar odmor, osiguravanje da naš kunić bude oslobođen stresa, česta provjera tijela i krzna, kao i praćenje njegovog ponašanja kako bi se i najmanji detalj koji nam se čini čudnim u svojim individualnim ponašanjem skreće našu pažnju i idemo veterinaru.
Pridržavajući se ovih smjernica, lako ćemo izbjeći zdravstvene probleme, a ako se dogode otkrit ćemo ih rano, pomažući da oporavak našeg krzna bude brži i efikasniji. U nastavku ćemo izložiti najčešće bolesti kunića prema njihovom porijeklu.
Virusne bolesti
- Bjesnilo: Ova virusna bolest je rasprostranjena širom sveta, ali je takođe iskorenjena u mnogim delovima planete, jer postoji efikasna vakcinacija što je, zapravo, obavezno u mnogim dijelovima svijeta. Mnogi sisari su zahvaćeni ovom bolešću, među kojima je i Oryctolagus cuniculus. Ako se trudimo da vakcinacija našeg kunića bude ažurna, a izbjegavajući mogući kontakt sa životinjama koje izgledaju bolesne od bjesnila, možemo biti mirni. U svakom slučaju moramo znati da lijeka nema i najbolje je izbjegavati produžavanje patnje životinje koja od toga pati.
- Hemoragijska bolest kunića: Ova bolest je uzrokovana kalicivirusom i vrlo se brzo širi. Takođe se širi i direktno i indirektno. Putevi ulaska ove virusne infekcije su nazalni, konjuktivalni i oralni. Najčešći simptomi su nervni i respiratorni znaci, pored anoreksije i apatije. Budući da se ovaj virus manifestira vrlo agresivno, izazivajući konvulzije i krvarenje iz nosa, oboljele životinje obično uginu u roku od nekoliko sati nakon pojave prvih simptoma. Zbog toga je ovu bolest najbolje spriječiti pridržavajući se rasporeda vakcinacije koji je odredio naš veterinar. Kunićima se obično daje godišnja dvovalentna vakcina, koja istovremeno pokriva ovu bolest i miksomatozu.
- Miksomatoza: Prvi simptomi se javljaju nakon 5 ili 6 dana nakon infekcije. Javlja se nedostatak apetita, zapaljenje kapaka, upala usana, ušiju, grudi i genitalija, osim toga dolazi do otoka nosa sa prozirnim iscjetkom iz nosa i pustulama oko sluzokože. Za ovu bolest nema tretmana, pa ju je bolje spriječiti odgovarajućim vakcinama u proljeće i ljeto, a ljeto je godišnje doba sa najvećim rizikom. Vektori ili prenosioci virusa koji uzrokuje ovu bolest su hematofagni insekti, odnosno hrane se krvlju, kao što su komarci, neke mušice, krpelji, buve, uši, konjske muhe itd. Osim toga, može se prenijeti i kontaktom s drugim već bolesnim osobama. Bolesne životinje uginu između druge i četvrte sedmice nakon infekcije.
Bolesti bakterijskog i gljivičnog porijekla
- Pastereloza: Ova bolest je bakterijskog porijekla i mogu je uzrokovati dvije različite vrste bakterija, pasteurella i bordetella. Najčešći faktori koji pogoduju ovoj bakterijskoj infekciji su prašina od suhe hrane koju dajemo našim kunićima, okruženje i klima mjesta u kojem žive i stres koji su možda akumulirali. Najčešći simptomi su kihanje, hrkanje i puno sluzi iz nosa. Može se liječiti specifičnim antibioticima koji će biti vrlo efikasni ako bolest nije jako uznapredovala.
- Pneumonija: U ovom slučaju simptomi su i respiratorni, pa će biti kihanja, curenja iz nosa, hrkanja, kašlja itd. Stoga je slična pasterozi, ali se ispostavilo da je mnogo dublja i složenija bakterijska infekcija koja dopire do pluća. Vaš tretman će biti i specifičnim antibioticima.
- Tularemija: Ova bakterijska bolest je veoma ozbiljna jer nema simptome, jedino što obolela životinja prestaje da jede. Može se dijagnosticirati samo laboratorijskim pretragama jer se ne možemo bazirati na više simptoma ili testova koji se mogu obaviti u veterinarskoj konsultaciji u to vrijeme. Budući da ne jede nikakvu hranu, oboljeli zec može uginuti između drugog i četvrtog dana. Ova bolest je povezana sa buvama i grinjama.
- Generalizovani apscesi: Najčešći apscesi kod kunića su kvržice pune gnoja ispod kože uzrokovane bakterijama. Morat ćemo ići kod veterinara da što prije započnemo liječenje i morat ćemo provoditi kure za uklanjanje bakterijske infekcije i samih apscesa.
- Konjunktivitis i infekcije oka: Uzrokuju ih bakterije na očnim kapcima zečeva. Oči postaju upaljene i dolazi do obilnog očnog sekreta. Osim toga, u težim slučajevima na kraju se dlake oko očiju zalijepe, oči se pune reumom i sekretom koji sprečavaju životinju da otvori oči, a može doći i do gnoja. Konjunktivitis može biti nebakterijskog porijekla, a uzrok je iritacija koju proizvode različiti alergeni kao što su kućna prašina, duhanski dim ili prašina koja se može proizvesti u vašem krevetu ako sadrži vrlo isparljive čestice poput piljevine. Moramo primijeniti posebne kapi za oči koje nam je propisao naš veterinar od povjerenja u naznačenom vremenu ili čak i duže.
- Pododermatitis ili plantarni žuljevi: Poznato i kao ulcerozna bolest tarzusa. Javlja se kada je okolina zeca vlažna, a pod kaveza nije najpogodniji. Tada nastaju rane koje se inficiraju bakterijama koje na kraju izazivaju pododermatitis na nogama oboljelih zečeva. To je vrlo zarazna bolest jer se ove bakterije nalaze u gotovo svakoj tački rana, ma koliko male bile, pa čak i u pukotinama na koži koje još nisu ozlijeđene. O svemu što vam je potrebno saznajte u ovom drugom članku na našoj stranici o žuljevima na nogama kod kunića, njihovom liječenju i prevenciji.
- Zečji lišaj: Uzrokuje ga gljivica koja pogađa kožu kunića. Razmnožava se velikom brzinom sporama, pa ako se manifestira, teško je kontrolirati zarazu na druge osobe koje žive zajedno. Postoje područja bez dlake koja su zaobljena i sa koricama na koži, posebno na licu životinje.
- Bolesti srednjeg i unutrašnjeg uha: Ove komplikacije su uzrokovane bakterijama i u velikoj meri utiču na organ ravnoteže koji se nalazi u uhu, pa su najzapaženije simptomi su gubitak ravnoteže i okretanje glave na jednu ili drugu stranu ovisno o tome koje je uho zahvaćeno. Ovi simptomi se obično manifestuju kada je bolest već uznapredovala, pa je obično kasno shvatimo i stoga gotovo nijedan tretman obično nije efikasan.
- Kokcidioza: Ova bolest uzrokovana kokcidijom je jedna od najsmrtonosnijih kod kunića. Kokcidije su mikroorganizmi koji napadaju od želuca do debelog crijeva. Ovi mikroorganizmi žive u ravnoteži u probavnom sistemu kunića na normalan način, ali kada postoji veoma visok nivo stresa i značajan pad odbrane, to je kada se kokcidije nekontrolisano razmnožavaju i negativno utiču na zeca. Najčešći simptomi su gubitak kose uz probavne smetnje kao što su prekomjerni plinovi i kontinuirani proljev. Na kraju oboljeli zec prestane da jede i pije i na kraju ugine.
Bolesti spoljašnjeg parazitskog porekla
- Šuga: Šuga je uzrokovana grinjama koje formiraju tunele u različitim slojevima kože, čak i do mišića, zaražene životinje. Tamo se razmnožavaju i polažu jaja iz kojih se izlegu nove grinje koje proizvode još više svrbeža, rana, krasta itd. U slučaju zečeva, postoje dvije vrste šuge, ona koja pogađa kožu tijela općenito i ona koja pogađa samo uši i uši. Šuga je vrlo zarazna među zečevima i uzrokovana je kontaktom s već zaraženim životinjama. Sprečava se i leči ivermektinom.
- Buve i vaške: Ako naš zec provede dio dana napolju u bašti ili u kontaktu sa psima ili mačkama koje izlaze napolju, verovatno ćete završiti sa buvama i vaškama. Moramo to izbjeći tako što ćemo dehelmintizirati uglavnom naše kućne ljubimce koji ih mogu lakše dobiti, kao što su mačke i psi, a moramo koristiti i specifičan antiparazitik za zečeve koji nam preporuči naš veterinar specijalista. Osim prekomjernog češanja zbog svraba koje izazivaju ovi paraziti, moramo misliti da su hematofagi i da se zato svojim ugrizom hrane krvlju našeg ljubimca i mnogo puta na taj način prenose mnoge bolesti poput miksomatoze i tularemije.
Bolesti unutrašnjeg parazitskog porekla
- Proljevi: Dijareja je vrlo česta kod zečeva bilo koje dobi, a posebno kod malih. Ovi mali sisari su veoma delikatni i osetljivi u svom probavnom sistemu. Među najčešćim uzrocima je nagla promjena prehrane i nepravilno pranje svježe hrane. Stoga moramo biti sigurni da smo sve svježe namirnice dobro oprali vodom prije nego što je damo, a u slučaju da iz bilo kojeg razloga moramo promijeniti ishranu, u početku to moramo učiniti postepeno, miješajući ishranu koju želimo povući. sa novim i malo-pomalo ići uvoditi više novog i više povlačiti prethodni. Na ovaj način će se vaš probavni sistem pravilno prilagoditi promjenama bez izazivanja problema.
- Koliformna infekcija: Ova infekcija je sekundarna infekcija oportunističkim parazitima. Kada naš kunić već boluje od kokcidioze, na primjer, ova bolest uzrokuje lako nastanak sekundarnih infekcija. Koliformnu infekciju kod kunića uzrokuje Escherichia coli, a glavni simptom i najozbiljniji problem koji ona proizvodi je kontinuirana dijareja i ako se ne liječi na vrijeme injekcijskim enrofloksacinom ili razrijeđen u vodi koju kunić pije, može dovesti do smrt životinje.
Bolesti nasljednog porijekla
Dentalni rast ili skraćivanje malformacija gornje i/ili donje vilice: To je nasljedni problem koji nastaje zbog pretjeranog rasta zubi, bilo da se radi o gornjim ili donjim sjekutićima, koji na kraju pomjeraju donju ili maksilu unazad zbog problema sa prostorom. To znači da se naš zec ne može dobro hraniti, au ozbiljnim slučajevima može umrijeti od gladi ako ga redovno ne vodimo veterinaru na podrezivanje ili turpijanje zuba, au isto vrijeme da mu moramo olakšati hranjenje kada vidimo da teško mu je da jede. Saznajte više o tome kako postupiti ako dođe do abnormalnog rasta zuba vašeg kunića.
Ostali uobičajeni zdravstveni problemi kunića
- Stres: Stres kod zečeva može biti uzrokovan raznim problemima u njihovom okruženju. Na primjer, zbog činjenice da se osjećaju vrlo usamljeno ili zbog nedostatka ljubavi, prolazeći kroz promjene u svom okruženju i promjene doma i suputnika sa kojima žive. Takođe, naravno, činjenica da nema dovoljno prostora za život, loša ishrana i malo vežbanja će izazvati stres kod našeg dugouhog prijatelja.
- Prehlade: Zečevi se takođe prehlade kada su izloženi promaji i prekomernoj vlazi. Pojavljuju se češće kada je naš zec pod stresom ili ima slabu odbranu. Simptomi su kihanje, obilno curenje iz nosa, otečene i suzne oči, itd.
- Upala i curenje rana na koži: Lako je da živimo u kavezu, čak i nekoliko sati dnevno, ponekad vidimo da naš zec ima upaljeno područje ili čak ranu. Moramo biti oprezni i svakodnevno provjeravati tijelo našeg dugonogog krznenog prijatelja, jer se ove upale i rane vrlo brzo inficiraju i počnu curiti gnoj, što uvelike slabi zdravlje našeg zeca, a može čak i uginuti od infekcija.
- Invaginacija očnih kapaka: Ovo je problem kod kojeg se kapci sklapaju prema unutra, što osim što predstavlja veliku smetnju za našeg ljubimca, na kraju proizvodi iritacije i nagnječenja u suznim kanalima, a čak i ako se inficira, to će uzrokovati sljepoću.
- Opadanje kose i gutanje dlake: Gubitak kose kod kunića obično je uzrokovan stresom i nedostatkom nekih nutrijenata i vitamina u svakodnevnoj prehrani. Iz istih razloga često jedu kosu koja opada. Stoga, ako otkrijemo da se ovo dešava našem prijatelju, treba da odemo do veterinara da provjerimo šta možda nije u redu s njegovom ishranom ili šta ga možda opterećuje i tako možemo otkloniti problem.
- Crvenkasti urin: Ovo je nedostatak u ishrani kunića koji uzrokuje ovu boju u urinu. Moramo preispitati vašu ishranu i izbalansirati je, jer je verovatno da vam dajemo višak zelenog povrća ili da vam nedostaje neki vitamin, mahunarke ili vlakna. Ne smijemo se brkati s krvavim urinom jer će to biti ozbiljniji problem koji zahtijeva hitnu intervenciju veterinara.
- Rak: Najčešći rak kod kunića je rak genitalija, bilo muško ili žensko. Na primjer, u slučaju zečeva, oni koji nisu sterilizirani imaju 85% šanse da razviju rak materice i jajnika do svoje 3 godine. Nasuprot tome, nakon 5 godina ovaj rizik se povećava na 96%. Sterilizovani zečevi, osim što žive u adekvatnim i zdravim uslovima, mogu bez problema da žive kod nas između 7 i 10 godina.
- Gojaznost: Gojaznost ili prekomjerna težina postaju sve češći kod domaćih kunića zbog vrste i količine hrane koju primaju i malog vježbanja raditi svakodnevno. Saznajte više o ovom zdravstvenom problemu kod vašeg ljubimca u ovom članku na našoj stranici o gojaznim zečevima, kako ga otkriti i pravilnoj prehrani koju treba slijediti da biste riješili problem.
- Toplotni udar: Zečevi su više navikli na hladnoću nego na vrućinu, jer dolaze iz područja sa nižim nego visokim temperaturama.. Zbog toga neke rase zečeva podnose temperature i do -10ºC ako imaju sklonište, ali za njih su temperature oko ili iznad 30ºC previsoke i ako su im izloženi bez vode i bez hladnijeg utočišta da bi mogli da bi regulisali svoju temperaturu, oni će vrlo lako doživeti toplotni udar, umirući za kratko vreme od srčanog zastoja. Možda će umrijeti od dehidracije, ali će srčani zastoj vjerovatno doći prije. Najlakši simptomi za uočavanje su kontinuirano dahtanje i zec koji proteže svoje četiri noge, ostavljajući trbuh u kontaktu sa tlom u potrazi za malo hladnoće. Ono što moramo učiniti kada otkrijemo ovo ponašanje je da snizimo temperaturu našeg zeca tako što ćemo ga odnijeti u hladniji i prozračeniji prostor i nanijeti ćemo mu malo hladne vode na glavu i pazuhe, dok pokušavamo rashladiti dio kućice. u mjestu gdje se zec nalazi do trenutka kada ga vratimo u kavez ili dio kuće u kojoj inače živi.
