Sa bihevioralne tačke gledišta, kazna je svaka radnja koja može uzrokovati smanjenje učestalosti, trajanja ili intenziteta određenog ponašanja. U tom smislu, najtradicionalnija pseća edukacija temelji se na sistematskom kažnjavanju svih onih ponašanja koja se smatraju neprikladnim ili nepoželjnim s ciljem da ih pas nauči potpuno inhibirati. Iako se ova metodologija kratkoročno može činiti efikasnom, moramo znati da ona povlači veliki broj negativnih posljedica po životinju, kako fizički tako i psihički, koje utiču na njeno dobrobit i smanjuju kvalitetu života.
Vrste kazni kod pasa
U polju edukacije pasa, i pojačanja i kazne se dijele u dvije velike grupe: pozitivne i negativne. Ova terminologija može stvoriti određenu zabunu, jer smo navikli da povezujemo riječ "pozitivno" s nečim dobrim, a "negativno" s nečim lošim, ali u ovom slučaju to nije njeno značenje.
Razlike između jedne i druge vrste kazne su sljedeće:
- Pozitivna kazna: izraz "pozitivan" se odnosi na činjenicu da, odmah nakon što pas izvede ponašanje koje je nama nepoželjno (npr. lajanje), se dodaje u njihovu okolinu neprijatan stimuluss ciljem smanjenja učestalosti, trajanja ili intenziteta takvog ponašanja. Primjeri za to bi bili fizički udarci, oštro povlačenje povodca, povici i prijetnje ili aktiviranje ogrlice s električnim impulsom.
- Negativna kazna: Reč "Negativno" znači da u trenutku kada se pas upusti u ponašanje koje smatramo nepoželjnim (npr. lajanje), povlači iz svog okruženja a prijatan stimulans sa ciljem smanjenje učestalosti, trajanja ili intenziteta takvog ponašanja. Na primjer, odnesite hranu, odnesite igračku, prestanite obraćati pažnju ili završite šetnju parkom.
Kakve posljedice može imati kažnjavanje psa?
Svi psi imaju, s vremena na vreme, ponašanja koja nas čine neprijatnim ili nam se ne sviđaju i koja želimo da prestanu da rade, kao što je povlačenje povodca tokom šetnje ili očajnički lajanje svaki put kada pozvoni na vrata.
Normalno je da želimo da naše krzno u određenim prilikama inhibira ponašanje i, u stvari, izumiranje ponašanja je dio mnogih programa modifikacije ponašanja. Najvažnija stvar u ovom slučaju je znati kako ispravno identificirati razlog zašto se naš pas ponaša onako kako se ponaša i raditi postupno i empatično na smanjenju dotičnog ponašanja, uvijek poštujući fizički, emocionalni i društveni integritet životinje, bez izazivanja štete ili negativno utiču na nivo njegovog blagostanja.
Da biste to učinili, neophodno je znati kakve mogu biti posljedice upotrebe i zloupotrebe kazne u oblasti odgoja pasa.
Pojava i pogoršanje nesigurnosti, strahova i fobija
U mnogim prilikama ono što smatramo lošim ponašanjem nije ništa drugo nego prirodna reakcija našeg psa na nešto zbog čega se osjeća nesigurno ili ga plaši i što ne zna kako da se izbori na drugi način. Ako, kao učitelj, kaznite takvu reakciju, to može pogoršati njihov strah (ili se pojaviti ako ga ranije nisu imali) i završiti razvijanje velike fobije koja će ozbiljno uticati na vaše emocionalno zdravlje. To se može dogoditi, na primjer, ako svog psa grdite svaki put kada laje na pse pored kojih prolazi na ulici ili ako koristite ogrlicu za lajanje. Ako se vaš pas već osjeća uzbuđeno ili nesigurno u prisustvu drugih pasa, dodavanje kazne u ovaj kontekst može uzrokovati da se dotični stimulans vidi kao nešto sve negativnije i/ili prijeteće, povećavajući njegovu anksioznost. U ovom drugom članku objašnjavamo šta učiniti ako vaš pas laje na druge pse.
Pojačana frustracija i osjećaj zbunjenosti
Kada pas dođe kući važno je da se svi članovi porodice slože kada je u pitanju uspostaviti konzistentna pravila suživotai da su u skladu sa njima. Pa, ako se to ne dogodi, životinja može završiti zbunjena i razviti probleme sa stresom. To se može dogoditi kada, na primjer, staratelj psa nekoliko dana viče na njega i prijeti mu da se popne na sofu, dok ga drugih dana u tome pojačava.
Na isti način, sistematski kažnjavajući ponašanja koja su potpuno prirodna psu (kao što je kopanje, jedenje ulične hrane, jurenje mačaka ili valjanje po blatu) bez da mu se čak nudi ikakva alternativna akcija, može biti krajnje frustrirajuće za životinju, koja neće razumjeti razlog zbog kojeg ju se grdi i stoga neće naučiti ništa iz ove situacije osim da izbjegne da bude viđena kada izvodi određena ponašanja.
Razvoj problema sa stresom i anksioznošću
Jedna od najvećih grešaka koje ljudi prave kada kažnjavaju psa je to što to rade sa antropomorfne tačke gledišta, tj. pas razumije razlog grdnje kao da je drugi čovjek. Psi ne govore naš jezik, toliko puta ne znaju zašto smo toliko ljuti na njih i to je nešto što stvara veliki stres i frustraciju. Sistematski kažnjavati ponašanja koja su im potpuno prirodna (kao što su kopanje rupa, jedenje ulične hrane, jurenje mačaka ili valjanje po blatu) čak i bez da im se ponudi alternativni način djelovanja ili ih grdi za nešto što su uradili prije nekog vremena (npr. kada dođemo kući nakon posla i nađemo nered), primjeri su situacija koje neće razumjeti i iz kojih neće ništa naučiti Stoga, ako se pitate ako je korisno kazniti psa, odgovor je ne.
Pojava ili povećanje prijetećeg ili agresivnog ponašanja
Učenje prepoznavanja i tumačenje pasjeg jezika je jedan od najvažnijih aspekata kada je u pitanju posjedovanje psa, jer ignorisanje način na koji te životinje komuniciraju može nas dovesti do nepoželjnih situacija. Općenito, kada se pas osjeća neugodno u kontekstu ili zbog ponašanja određene osobe, kao što je njegov staratelj, on će vas obavijestiti putem govora tijela i izraza lica. U početku će emitovati smirujuće signale kao što je gledanje u stranu, zijevanje ili oblizivanje usana kako bi vas zamolio da se odmaknete i, ako se ovi pokreti ignorišu, on će povećati njegov intenzitet, nastavljajući da prikazuje signale prijetnje, kao što je režanje ili njuškanje.
Ovo, što je dio normalnog jezika pasa, mnogi čuvari pogrešno razumiju, koji grde svoje pse ako režu ili pokazuju zube na njih. Kažnjavajući ove signale, životinja osjeća da nisu korisni, pa može odlučiti da pređe direktno na agresiju kao oblik izražavanja, što može biti opasno.
Pogoršanje veze između psa i staratelja
Jedna od najočiglednijih posljedica sistematskog i nasilnog kažnjavanja je uništavanje veze između psa i njegovog čuvara. Pas koji se ne osjeća shvaćenim i često je kažnjavan neće vjerovati svom staratelju i pokazaće oprezan odnos prema njemu. Strah od kazne je razlog zašto mnogi psi izbjegavaju, na primjer, da se vrate svojim starateljima kada ih pozovu ili izvode određena ponašanja ne znajući da ih se promatra. Osim toga, anksioznost koju život u okruženju neizvjesnosti povlači za njih u mnogim slučajevima može uzrokovati pojavu problema kao što su stereotipi ili naučena bespomoćnost.
Naučena bespomoćnost i apatično ponašanje
Naučena bespomoćnost je stanje pesimizma, slično depresiji, koji životinja može razviti kada osjeti da ne može ništa učiniti da popravi situaciju u kojoj se nalazi, pa "odustane" i prestane reagirati na podražaje. Psi mogu patiti od naučene bespomoćnosti kada su često podvrgnuti nekonzistentnom, nekoherentnom, bolnom ili neshvatljivom kažnjavanju. Pod pretpostavkom da će biti kažnjeni za svoje ponašanje, prestaju to činiti i postaju apatični. U ovom trenutku, staratelji smatraju da je njihova obuka bila efikasna i da su uspjeli uspješno školovati svoje pse, kada je ono što su zaista uradili izazvalo toliki strah da se ne usuđuju da reaguju, a to je nešto što ozbiljno šteti njihovom ponašanju.zdravlje i dobrobit.
Fizičke povrede uzrokovane alatima za kažnjavanje
Kada su kazne fizičke i izvode se štetnim oruđem, mogu, kao što je evidentno, uzrokovati ozljede životinje koje u mnogim slučajevima zahtijevaju hitnu veterinarsku pomoć. Ovo je slučaj ogrlice sa strujnim udarom, koje mogu izazvati teške opekotine, ili ogrlice za gušenje ili šiljke, što može uzrokovati kolaps dušnika i gušenje.
Da li je dobro kazniti psa?
Nakon sagledavanja posledica kažnjavanja kod pasa kakvog poznajemo, možemo zaključiti da nema smisla kažnjavati našeg psa, jer će ova radnja samo kod njega razviti strah, frustracije i nepovjerenja Iz tog razloga, mnogi čuvari pasa daju izjave poput "Udario sam svog psa i on me se sada boji". U ovim slučajevima važno je shvatiti grešku, ne ponoviti je, povratiti povjerenje psa i, prije svega, naučiti koristiti alate i tehnike koje poštuju životinju.
Možete li dresirati psa bez kažnjavanja?
Srećom, danas postoje i tutori i stručnjaci za edukaciju pasa koji u potpunosti odbacuju upotrebu alata ili tehnika koje mogu uzrokovati emocionalno ili fizičko oštećenje životinji i odlučuju se za metodologiju treninga yedukacija zasnovana na naučnim dokazima i poštovanju životinja
Neki pristupi, kao što je kognitivno-emocionalni trening, fokusiraju se na proučavanje, razumijevanje i unapređenje fizičkih, kognitivnih, društvenih i emocija pasa kako bi im pomogli da bolje upravljaju svojom okolinom. Modifikacija ponašanja, u ovom slučaju, provodi se kroz visoko planirane vježbe, zasnovane na empatiji, koje su prilagođene potrebama svakog psa posebno i koje nastoje riješiti uzrok problema, a ne njegove manifestacije u ponašanju. dajući životinji autonomiju i kapacitet donošenja odluka. Drugim riječima, iz ove perspektive, na primjer, cilj nije "eliminirati lajanje", već pronaći uzrok lajanja i raditi na njemu.
Ova i druge savremene metodologije prilagođene psima ne moraju u potpunosti eliminirati upotrebu, na primjer, određenih negativnih kazni, već ih koristiti na način koji je životinji razumljiv, da ne izazivaju nikakvu vrstu fizičke ili emocionalne štete i da su uvijek praćene alternativama djelovanja koje se intenzivno pojačavaju. U ovom drugom članku objašnjavamo kako ispraviti psa bez narušavanja njegove dobrobiti.
