U ovom članku na našoj stranici ćemo govoriti o eksternom otitisu kod pasa, relativno čestom poremećaju koji, stoga,, vjerovatno je da ćemo se morati suočiti kao njegovatelji. Otitis je upala vanjskog slušnog kanala koja može, ali ne mora zahvatiti bubnu membranu i može, ali ne mora biti praćena infekcijom. Za njegovo izlječenje bitno je identificirati uzrok koji ga uzrokuje, jer, ako se ne otkrije ili, direktno, ne liječi, može postati kroničan.
Simptomi spoljašnjeg otitisa kod pasa
Kao što smo rekli, spoljašnji otitis je upala spoljašnjeg slušnog kanala, u njegovom vertikalnom i horizontalnom preseku, koja može da zahvati bulu bubne šupljine. Simptomi će ovisiti o težini i sljedeći su:
- Aurikularni eritem, odnosno crvenilo unutar uha zbog pojačanog krvarenja u tom području.
- Uglavnom, tresenje glavom i grebanje.
- Bol u području.
- Ako postoji udružena infekcija, doći će do sekreta.
- U slučajevima hroničnog spoljašnjeg otitisa kod pasa, otohematom, pa čak i gluvoća.
Uzroci spoljašnjeg otitisa kod pasa
Primarni uzroci vanjskog otitisa kod pasa su sljedeći:
- Paraziti.
- Mehanizmi preosjetljivosti, kao što su atopijski dermatitis i neželjene reakcije na hranu, odnosno i intolerancija i prava alergija. Ovi mehanizmi su najčešći uzrok.
- Strana tela ili trauma.
- Neoplazme ili polipi koji blokiraju kanal, iako je ovaj uzrok češći kod mačaka.
- Poremećaji keratinizacije koji isušuju kožu i povezani su sa endokrinim bolestima kao što je hipotireoza.
- Konačno, autoimune bolesti mogu biti i iza upale spoljašnjeg uha.
Drugi faktori spoljašnjeg otitisa kod pasa
Iako oni nisu direktno odgovorni za spoljašnji otitis kod pasa, postoje i drugi elementi koji doprinose uspostavljanju, pogoršanju ili održavanju stanja. Oni su sljedeći:
- Predisponirajući uzroci: iako nisu dovoljni da izazovu spoljašnji otitis, oni će olakšati njegovo uspostavljanje. Među njima su klatni oblik ušiju nekih pasa kao što su kokeri, što otežava ventilaciju kanala, ušni kanali s puno dlake poput onih kod pudlica ili vrlo uski poput onih kod šar peisa. Uzmite u obzir i vlagu u kanalu kod pasa koji često plivaju ili se kupaju.
- Sekundarni uzroci: to su oni koji će vremenom pogoršati spoljašnji otitis. Čak i ako se izliječe, ako se primarni uzrok ne liječi, stanje se neće definitivno riješiti. To su infekcije uzrokovane bakterijama ili gljivicama, što je slučaj vanjskog otitisa kod pasa od strane Malassezia
- Perpetuirajući faktori: su oni koji fizički ometaju medicinski tretman kao što su hiperplazije, kalcifikacije ili stenoze. Mogla se koristiti samo operacija. Hronizacija spoljašnjeg otitisa, odnosno njegovo neliječenje, može uzrokovati ovo oštećenje i otitis media, kod kojeg je bubna opna oštećena ili odsutna i koja se u s druge strane, može uzrokovati otitis interna Vidimo, dakle, važnost ranog liječenja akutnog vanjskog otitisa kod pasa.
Važno je znati da čupanje dlačica u ušnom kanalu ne sprečava nastanak otitisa, a može čak i predisponirati za oboljevanje od njega.
Dijagnoza spoljašnjeg otitisa kod pasa
Za dijagnosticiranje spoljašnjeg otitisa kod pasa potrebno je procijeniti stanje bubne opne, što se radi otoskopskim pregledom Problem je u tome što kod gnojnog vanjskog otitisa kod pasa bubna opna neće biti vidljiva, pa će biti potrebno pribjeći ispiranju ili ispiranju ušne šupljine koje, osim toga, omogućava isključivanje prisustva masa ili stranih tijela, pojavu bilo kakve patološke promjene u kanalu i, također, pogoduje efektu lokalnog liječenja. Zahtijeva opću anesteziju jer materijal može proći u nazofarinks, što može dovesti do aspiracijske upale pluća.
Liječenje vanjskog otitisa kod pasa
Tretman, koji uvijek treba propisati veterinar nakon otoskopskog pregleda i citologije, ako postoji, ima za cilj kontrolu upale kanalai da uklonite infekcije ako ih ima. Za to se daje prednost lokalnim lijekovima, odnosno nanošenim direktno na kanal, jer će imati manji rizik od nuspojava od sistemskog liječenja i bit će koncentrisaniji.
Izuzetak od gore navedenog tretmana su psi sa lezijama u kanalu ili kod kojih lokalni tretman nije moguć. Veterinar mora provjeriti uho nakon 7-15 dana da vidi da li je izlječenje završeno. Osim toga, primarni uzrok mora biti tretiran i ispravljeni predisponirajući ili perpetuirajući faktori.
