Djetlić (Picus viridis), je najrasprostranjeniji u Evropi i najlakše ga je razlikovati na Iberijskom poluostrvu. Možemo ih vidjeti kako se penju na drveće, traže hranu na zemlji ili lete kroz drveće.
Kada dođe proljeće, možemo ih čuti kako grade gnijezdo uz konstantno kucanje o drvo. Zelenkasta boja perja okrunjenog crvenom mrljom na glavi čini ga nepogrešivim, pored njegove velike veličine.
Na našoj stranici vam pričamo sve o biologiji djetlića, opisujući njegov izgled kako biste ga lako prepoznali na terenu putovanja ili čak kada šetate kroz urbane parkove.
Porijeklo djetlića
Djetlić je ptica iz porodice Pícidos ili djetlića. Njegova rasprostranjenost pokriva cijelu Evropu, osim najpolarnijih područja, odakle potiče. Vrlo je rasprostranjena ptica i poznate su neke podvrste.
Na Iberijskom poluostrvu prostire se na sve regije, iako ga je rijetko vidjeti u dolini Guadalquivir, Ebro i nekim područjima Extremadure. Jedna podvrsta poznata je sa ovih prostora, Picus sharpei.
Karakteristike djetlića
Djetlić je relativno velika ptica, dostiže raspon krila od 40 centimetaraPerje mu je veoma upadljivo, uglavnom zeleno, sa trbušnim delom nešto žućkasto i sivkasto, zadnjica (donji deo leđa) je žuta, a na glavi ima tri crvene mrlje vrlo intenzivan ton, jedan na tjemenu ili tjemenu, a druga dva u predjelu obraza, zvani brkovi, koji pocrne kada je odrasla jedinka ženka. Perje oko očiju je crno. Perje kod mladih je veoma šareno.
Ima jake noge dizajnirane da hvataju površinu drveća. Njegov jezik je dizajniran da izvlači insekte iz rupa, pa je izuzetno dugačak, duži od glave.
Stanište djetlića
Djetlić je šumska ptica, priobalna šuma je njen omiljeni ekosistem. Mogu da žive i u šikarama, čak i na livadama sa malo drveća. Mogu živjeti na nivou mora i do 1200 metara nadmorske visine, gdje se, čini se, ne naseljavaju. Stanište koje ova ptica odabere za život je u velikoj mjeri određeno dostupnošću hrane i skloništa
Preferira meko drvo kao što su topola ili topola, koje je lakše bušiti kljunom. Možemo ih vidjeti čak i u urbanim parkovima, iako je vrlo neuhvatljiva i nepovjerljiva životinja, pa ako se previše približimo (nekoliko metara) će nestati.
Hranjenje djetlića
Glavna hrana djetlića su l Mravi i njihove larve Prema nekim istraživanjima, ove ptice se radije hrane u područjima gdje ima vegetacije i gde tlo nije jako tvrdo. Za razliku od ostalih djetlića, kljun i lobanja ovih životinja nisu tako jaki, pa ne mogu doći do određenih ksilofagnih insekata (ždera trulog drveta) koji se skrivaju duboko u deblima.
Da bi se suprotstavili ovoj osobini, djetlići imaju dugačak jezik, koji može da se proteže i do 10 centimetara, to jeljepljiv i vrlo pokretljiv , što ga čini savršenim hvatačem mrava.
Igranje djetlića
Sezona parenja ovih ptica dolazi sa proleće, otprilike krajem marta. Počinje sa gradnjom gnezda od strane oba roditelja, može im trebati i do mesec dana da naprave gnezdo, oko 40 centimetara duboko u veoma mekim ili trulim trupcima. Za ovu vrstu otkriveni su izuzeci od ove vrste gniježđenja. U regiji Guadix (Granada), u veoma sušnom području, otkriveno je da se ove ptice mogu gnijezditi i na glinenim padinama, direktno na tlu.
Nakon izgradnje gnijezda, ženka djetlića polaže oko 6 jaja, koja će inkubirati oba roditelja. Nešto više od dvije sedmice kasnije, jaja se izlegu i oba roditelja će hraniti piliće dok se ne izlegu, a to je za nešto manje od mjesec dana.
