Darwinova žaba, također poznata kao Darwinova žaba, je mali vodozemac porijeklom iz Južne Amerike koji je postao poznat širom svijeta nakon što se spominje u Darwinovim spisima. U njihovom prirodnom staništu može ih biti teško uočiti, jer se obično lako kamufliraju zahvaljujući izgledu nalik lišću.
Porijeklo Darwinove žabe
Darwinova žaba (Rhinoderma darwinii) je mali vodozemac endem Argentine i Čilea, koji živi uglavnom u umjerenim šumama Patagonije region. Optimalno se prilagođava vlažnim i arborealnim područjima sa nadmorskim visinama između 15 i 1800 metara nadmorske visine, pokazujući sklonost zrelim autohtonim šumama sa složenijom strukturom.
U Argentini, njeno stanovništvo je koncentrisano samo u pograničnim regionima sa Čileom, pa je moguće posmatrati njegovo prisustvo u nacionalnim parkovima Nahuel Huapi i Lanín, koji se nalaze između provincija Río Negro i Neuquén[1]Već u Čileu, Darwinova žaba se distribuira od grada Concepcióna do Ayséna, koji se nalazi u regijama VIII i XI, redom[2]
Njegovo ime je počast velikom engleskom prirodoslovcu i biologu, Charlesu Darwinu, koji je prvi prikazao ovu vrstu tokom svog poznata putovanja u Južnu Ameriku, posvetivši joj neke stihove iz svoje knjige 'Viaje del Beagle'.
Karakteristike Darwinove žabe
Darwinovu žabu karakterizira zaobljeno tijelo, trouglasta glava sa šiljatom njuškom i cilindrični nosni dodatak. Ženke su obično nešto veće, u odrasloj dobi između 2,5 i 3,5 cm, dok mužjaci jedva da prelaze 2,8 cm. Isto tako, veličina ovih malih žaba može varirati ovisno o klimi njihovog staništa, s tim da najveći primjerci obično žive u regijama s najizraženijom sezonskošću.
Njegovi udovi su relativno dugi i tanki u poređenju sa ostatkom tela. Prednje noge nemaju dlanove između prstiju, dok se na stražnjim nogama dlanovi mogu vidjeti samo na prva tri prsta. Koža na leđima je blago zrnasta i ima bočne nabore, te može imati promjenjive nijanse od živahnije zelene do nijansi kafe smeđe. Već u trbušnoj zoni preovladava crna pozadina sa bijelim mrljama, ovaj uzorak koji bi mogao karakterizirati aposomatsku obojenost da upozori i uplaši grabežljivce[3]
U Čileu postoji još jedna vrsta žabe, koja se zove Rhinoderma rufum i popularno poznata kao Čileanska Darwinova žaba, koja je veoma slična Darwinova žaba. Nažalost, ova mala čileanska žaba se smatra izumrlom, jer nije zvanično evidentirana u svom prirodnom staništu od 1978. godine.
Darwinovo žablje ponašanje
Zahvaljujući obliku i boji svog tijela, Darwinova žaba se može relativno lako kamuflirati među lišćem ogromnih patagonijskih šuma, čime su uspjeli razuvjeriti mnoge svoje grabežljivce. Uprkos tome, ovaj mali vodozemac ima nekoliko grabežljivaca u svom prirodnom staništu, kao što su glodari, ptice i zmije. Takođe, kada se njena kamuflažna tehnika ne može koristiti ili nije efikasna, a žaba se nađe suočena sa grabežljivcem, često skoči nazadi pada na leđa, dokazujući neobičan uzorak njegovog trbuha. Ovakvo ponašanje je jedan od dokaza koji navodi stručnjake na procjenu da je to aposomalna obojenost za uzbunu i uplašivanje predatora.
Što se tiče ishrane, to je životinja mesožder, čija se ishrana uglavnom zasniva na konzumiranju insekata, puževa, pauka, crva i uopšte malih beskičmenjaka. U svojim lovačkim navikama, Darwinove žabe strateški koriste svoj dugački ljepljivi jezik da uhvate svoj plijen, dok ostaju "prikrivene" među lišćem autohtonih šuma ili močvarnih područja.
Jedan od najzanimljivijih aspekata ponašanja Darwinove žabe je njena pjesma, koja bilježi veoma visok ton, što rezultira sličnim uz pjesmu nekih ptica. Ljudskim ušima ovaj zvuk može ličiti na zvižduk koji ispuštaju kauboji u poljima, zbog čega je ova lijepa i sićušna žaba poznata i kao " kaubojska žaba" u zemlje porijekla.
Darwinova reprodukcija žaba
Darwinova reprodukcija žaba je jedinstvena među vodozemcima, održavajući poseban oblik inkubacije nazvan "neomalija". Tokom sezone parenja, mužjaci i ženke se sastaju i izvode neku vrstu kratkog i mekog bračnog zagrljaja koji se naziva amplexus. Na kraju ovog zagrljaja, ženka odlaže na tlo između 3 i 30 malih jaja, koja obično ne prelaze 4 mm u prečniku. Otprilike 15 dana nakon ampleksusa, embrioni već pokazuju svoje prve pokrete i tada ih mužjak unosi u usta kako bi kasnije dospjeli do glasnice koja se nalazi u njegovom grlu.
Unutar glasne vreće mužjaka, Darwinove žabe završavaju svoj razvoj larve obično tokom proljeća ili jeseni. Nakon otprilike šest do osam sedmica, sićušna štenad se "izbacuju" iz vokalne vrećice roditelja kroz otvor ispod jezika. Od ovog trenutka njegovo tijelo je spremno za skok i prilagođava se životu na kopnu, baš kao i njegovi roditelji[4]
Reproduktivne sezone Darwinovih žaba su neredovne i mogu se pojaviti tokom cijele godine Međutim, poseban tip Proces inkubacije koju sprovode obično mu pogoduje vruće ljetno vrijeme, zbog čega se obično dešava između decembra i marta.
Očuvano stanje Darwinove žabe
Pitate se da li je Darwinova žaba u opasnosti od izumiranja? Trenutno je Darwinova žaba ugrožena vrsta, klasifikovana je kao "ugrožena" prema Crvenoj listi ugroženih vrsta , koju sprovodi IUCN (Međunarodna unija za Očuvanje prirode)[5]
Brzi i zabrinjavajući pad njegove populacije uglavnom je rezultat činjenice da su, nekoliko godina, autohtone šume degradirane kako bi se napravila mjesta za poljoprivredna i stočarska područja. Pored krčenja šuma, čini se da su Darwinove žabe posebno osjetljive na zaraznu patologiju zvanu chitridiomycosis, koji pogađa nekoliko vrsta vodozemaca i izaziva ga gljiva iz roda Chytridiomycota.
"Binacionalna strategija za očuvanje Darwinovih žaba ", važna je inicijativa koja, kao što joj naziv govori, pokušava zaustaviti napredovanje na staništu Darwinove žabe, spriječiti njen lov ili hvatanje i uzgoj svijest o njegovoj suštinskoj ulozi u ravnoteži južnoameričkih ekosistema.
