Neki aspekti vezani za određene sposobnosti životinja bili su predmet kontroverzi i debata u naučnom svijetu. Primjer za to su teme koje se odnose na inteligenciju, pamćenje i osjećaje kao što je bol, koje su se povećale u broju studija. Napori su se fokusirali na otkrivanje da li su ove karakteristike prisutne kod životinja, kao i kako.
U ovom članku na našoj stranici pregledat ćemo dostupne informacije o pamćenju riba. Čitajte dalje da biste saznali da li ribe imaju pamćenje i koje su njihove karakteristike.
Sjećanje na ribe
Ribe su kičmenjaci, što znači da postoje određene osobine koje dijele sa svim vrstama koje čine ovu grupu. Dakle, ove vodene životinje imaju određene osnovne karakteristike najrazvijenijih kralježnjaka. Što se tiče pamćenja i učenja, naučna literatura [1] potvrđuje da su, bez sumnje, oba aspekta prisutna u ribama i na sličan način sa drugim evoluirani kralježnjaci.
Pored različitih studija koje su sprovedene koje dokazuju ovu tvrdnju, praktičan način da se uoči da ribe imaju pamćenje je da se upoznati ih sa rutinom hranjenja, odnosno nuđenjem hrane na istom mjestu i u isto vrijeme.
Provjerićemo da li ribe reaguju tako što će doći na jelo baš u tom trenutku, što nas navodi na pomisao da je to posljedica njihovog kapaciteta pamćenja. S druge strane, kod pojedinih vrsta riba je potvrđeno da, ako ih uhvati udica iz koje se uspiju osloboditi, mogu kasnije prepoznati ovu zamku i tako izbjeći ponovno upadanje u nju.
Ribe imaju složen senzorni sistem, što pokazuju ajkule, nesumnjivo vezan za tip staništa u kojem žive, jer su potrebne anatomske i fiziološke strategije da bi se pravilno razvile. Navedeni primjeri pamćenja nam omogućavaju da preciziramo da je pamćenje povezano sa senzornim sposobnostima Drugim riječima, ribe prikupljaju informacije iz okoline i koriste ih za kreiranje mentalnih mapa koje dozvolite im da se prostorno orijentišu, kreću, lociraju puteve za bijeg od predatora ili se razmnožavaju.
Ovaj kapacitet pamćenja pripisan je velikom mozgu, moždanoj strukturi sa različitim nivoima razvoja u zavisnosti od grupe kičmenjaka. U tom smislu, istraživanje pamćenja riba omogućilo je da se utvrdi koji su biohemijski, morfološki i ekološki aspekti povezani sa ovim kapacitetom i telencefalonom.
Zašto se kaže da ribe nemaju pamćenje?
Postojala je široko rasprostranjena i pogrešna ideja da ribe nemaju pamćenje, vjerovatno zato što ove životinje pripadaju najprimitivnijim kičmenjacima u evolucijskoj skali. Iz tog razloga su im pripisivani neki ograničeni moždani kapaciteti, što uključuje pamćenje.
Ali ovo vjerovanje, kao što se pokazalo, još uvijek je mit, koji se širio u kolektivnoj imaginaciji, o čemu svjedoče vicevi o nepostojanju pamćenja. Danas, kao što smo objasnili, ovaj mit se može opovrgnuti zahvaljujući dokazima naučnih istraživanja.
Kao kuriozitet, može se reći da ove životinje imaju čak i složeniji senzorni sistem od ljudskog. Nema malo vrsta riba koje su sposobne da percipiraju mirisne, vizualne, slušne podražaje, čestice otopljene u vodi, kao što je krv u slučaju ajkula, i elektromagnetne frekvencije. Svi ovi aspekti omogućavaju još jednu osobinu prisutnu u njima, a to je individualnost odgovora na određene situacije, na primjer, stres.
Koliko dugo traje pamćenje ribe?
Sećanje na ribu može imati različite dužine, u zavisnosti od događaja sa kojim je povezana. U tom smislu, postoje reference [1] koje ukazuju na to da ribe mjesecima izbjegavaju prići udici ako su imale prethodno negativno iskustvo s njom. Ovakav pristup nas dovodi do još jednog važnog aspekta, a to je da je pamćenje kod ribe povezano i sa učenjem određenih ponašanja, u ovom slučaju izbjegavanjem da bude žrtva udice.
S druge strane, neke vrste uspevaju da prepoznaju članove svoje grupe i do sedam dana uzastopno, a kod jedinki drugih vrsta sa kojima su imale sukob, navodi se da su zapamtite ih do tri mjeseca.
Dokazano je i da ribe mogu pamtiti negativne podražaje doživljene na određenom području, pa izbjegavaju da mu priđu. Osim toga, kod nekih vrsta je uočeno da ako riba vidi dvije druge okrenute jedna prema drugoj, ona će izbjeći približavanje pobjedniku. Svi ovi aspekti su nesumnjivo povezani sa kratkoročnim i dugoročnim pamćenjem prisutnim kod ovih hordata.
Kao zaključak, ove vrste studija, poput onih koje se odnose na sposobnost osjećanja bola, važne su za promoviranje poštovanja koje se mora pokazati svim životinjama, ne toliko zbog njihove sličnosti sa ljudi po nekim osobinama, već po intrinzičnim karakteristikama njihove vrste koje ih definiraju kao živa bića.
