Ajkule plivaju u okeanima milionima godina i u mnogim slučajevima su njihovi glavni grabežljivci. Ove hrskavične ribe su fascinantne sa više gledišta. Jedan od njih je onaj koji odgovara njihovim čulima, što im omogućava da budu veoma efikasni lovci.
Među ovim čulima je i vizija, o kojoj je formulisano nekoliko hipoteza. Da biste saznali više o njima i odgovorili na sva pitanja o njima, pozivamo vas da pročitate ovaj članak na našoj stranici u kojem otkrivamo jesu li ajkule slijepe.
Kakve su oči ajkule?
Neko vreme se spekulisalo da se ajkule više oslanjaju na druga čula nego na vid, tako da verovatno ne vide dobro. Međutim, poznato je da to nije sasvim tačno, jer su oči ajkula kao i kod drugih kičmenjaka i anatomski i fiziološki. Ono što se dešava je da oni predstavljaju neke razlike vezane, uglavnom, za tip ekosistema u kojem žive, pored drugih vezanih za percepciju boja.
Dakle, vid kod ajkula je važan aspekt. Svojim vidom uspijevaju identificirati svoj plijen ili moguće napadače. Oči ajkule su dvije strukture koje se nalaze sa svake strane glave i, kao i naše, imaju rožnicu, šarenicu, sočivo i retinu:
- Rožnica: je tkivo koje spolja prekriva oči kod ajkula i drugih živih bića. Ajkule koriste ovu strukturu za fokusiranje nakon što svjetlost uđe u oko.
- Iris: je mišićni omotač sa mogućnošću kontrakcije. Probušena je drugom strukturom poznatom kao zenica Kada se ajkula nalazi u oblastima sa slabom osvetljenošću, šarenica se skuplja, proširujući zjenicu i omogućavajući više da se uhvati svetlost efikasno. Ovo je vrlo često kod ajkula koje se nalaze u dubokim područjima. Suprotno tome, kada ima dovoljno sunčeve svjetlosti, šarenica se tada opušta, pa se zjenica sužava.
- Crystalline: to je prozirno sočivo gotovo sfernog oblika, koje ovim ajkulama omogućava veliki kapacitet prelamanja svjetlosti.
- Retina: je tkivo koje prekriva unutrašnjost očne jabučice i čija je funkcija slanje signala u mozak radi obrade slike. To se dešava kroz različite fiziološke procese i od upada svjetlosti.
Pored toga, ajkule imaju još dvije strukture povezane sa vidnim organima. S jedne strane, oni predstavljaju sloj iza mrežnjače koji ima sposobnost retroreflektiranja svjetlosti. Poznat je kao tapetum lucidum. Druga struktura je prisutna kod nekih ajkula i zove se migirajuća membrana Njena funkcija je da zaštiti oči životinje tokom lova ili napada koje može primiti. Međutim, nekim vrstama, poput velike bijele ajkule (Carcharodon carcharias), to nedostaje i umjesto toga su sposobne okrenuti oko unatrag tako da bude zaštićeno, otkrivajući vlaknasti sloj prema van.
Jesu li ajkule slijepe?
Kao što smo vidjeli, ajkule nisu slijepe Naprotiv, imaju složen vizuelni sistem koji ukazuje na njihov visok razvoj. Iako ove životinje u principu koriste druge senzorne sisteme da percipiraju hemijske, termičke, mehaničke, pa čak i elektromagnetne promjene koje proizvede njihov mogući plijen, vid je u konačnici čulo koje koriste kako bi jasno identificirali svoju metu ili razlikovali je li to napadač. Dakle, vid nije samo prisutan, već igra izuzetno važnu ulogu kod ovih životinja.
Ako želite saznati više o tome kako ajkule hvataju svoj plijen, ne propustite naš članak Kako ajkule love?
Kako ajkule vide?
Ajkule, u principu, kao što se dešava kod kičmenjaka općenito, zavise od svjetlosnih podražaja da bi mogli vidjeti, tako da vid počinje fokusiranje kroz rožnicui, baš kao i kod ljudi, šarenica reguliše količinu svjetlosti koja ulazi u oko. Zjenica se širi ili skuplja ovisno o dostupnosti svjetla, ali u slučaju ajkula koje žive u vrlo dubokim područjima, zjenice se stalno šire kako bi uhvatile ono malo svjetla koje stiže.
Neke vrste ajkula, kada su im oči opuštene, mogu ih rotirati unutar svojih orbita, čime uspijevaju pratiti objekt ili pojedinca svojim pogledom. Refrakcija svjetlosti u očima ovih ajkula je izvanredna, zahvaljujući činjenici da je sočivo gotovo potpuno sferično. Za razliku od ljudi, fokus se ne postiže promjenom oblika ove strukture, već promjenom njenog položaja opuštanjem ili kontrakcijom mišića povezanih s ovim sočivom. To znači da je na udaljenosti manjim od 15 metara vid je čulo koje ajkule prvenstveno koriste.
S druge strane, ove životinje su sposobne da razlikuju različite nivoe osvetljenosti, kao i intenzitet tonova. Vizija morskih pasa je, bez sumnje, usko povezana s tipom staništa u kojem žive. Za razliku od kopnenog okruženja, gdje boje igraju važnu ulogu, u morskom okolišu ovo je sekundarno, uglavnom u područjima gdje luminoznost počinje gubiti svoju prisutnost. Oblici i tonovi su važniji od boje i za lov i za odbranu, pa nije nerazumno misliti da se evolucija više fokusirala na favoriziranje drugih važnih aspekata vida prije razlikovanja boja.
Mogu li ajkule vidjeti boje?
U očima ajkule postoje dva tipa fotoreceptorskih ćelija, poznatih kao štapići i čunjevi. Prvi su korisni za otkrivanje boja, dok drugi cijene kontraste i svjetlinu, ali ne razlikuju male detalje snimljene slike. Neko vrijeme se smatralo da ajkule ne mogu percipirati boje i da imaju ograničen vid jer im nedostaje čunjeva.
Međutim, studija [1] različitih vrsta otkrila je da, zaista, neke nisu imale čunjeve, ali druge jesu imale njih, samo što su bile samo jedne vrste, posebno one osjetljive da percipiraju zelenu boju, pa bi ove ajkule bile d altonisti.
