Sve kornjače, i vodene i kopnene, nalaze se u okviru reda testudina, koji je veoma stara grupa, iako imaju značajne anatomske razlike sa pronađenim fosilnim zapisima. Kornjače su neobične životinje, uglavnom bezopasne, koje radije trpe posljedice utjecaja ljudskih postupaka, što je mnoge vrste izložilo značajnom riziku.
Pozivamo vas da nastavite čitati ovaj članak na našoj stranici kako biste saznali više o raznim zanimljivosti kornjača.
Nedostaju im zubi
Kornjače nemaju zube, međutim, to nikako nije ograničenje za ishranu, jer neke vrste, poput kožne morske kornjače (Dermochelys coriacea), imaju neke keratinske strukture na nepcu, oko vilice, pa čak i u jednjak, koje im pomažu da zadrže i prerađuju hranu.
S druge strane, razne vrste, poput zelene kornjače (Chelonia Mydas), koja nema zube ili gore pomenute keratinske strukture, oslanjaju se na nazubljeni oblik čeljusti kako bi zadržale alge ili vegetaciju kojom se hrane kada su odrasli.
Nemaju glasne žice
Jedna od najiznenađujućih zanimljivosti morskih i kopnenih kornjača je da nemaju glasne žice, međutim, to ih ne sprečava da emituju razne vrste zvukovaza komunikaciju. Iako ne možemo jasno čuti zvukove koje proizvode ove životinje, one ih, zapravo, proizvode različitih vrsta i frekvencija. Na primjer, kornjače ispuštaju određene zvukove, uglavnom tokom parenja.
Nedostaju im uši
Još jedna zanimljivost u vezi kornjača je da nemaju vanjsko uvo, odnosno nemaju uši, ali imaju slušni sistem sastavljen od srednjeg i unutrašnjeg uha, koji im omogućava da čuju. Još jedna posebna karakteristika je da je njegova bubna opna, za razliku od drugih reptila, okružena koštanim lavirintom, a ne krljuštima.
U tom smislu, uprkos činjenici da kornjače nemaju uši, one ne samo da uspevaju da čuju, već i komuniciraju putem različitih vrsta zvukova i frekvencija kao što je gore pomenuto.
Ljuska je dio kičmenog stuba
Najupečatljivija karakteristika testudina je, bez sumnje, njihov osebujan oklop, koji pruža određenu zaštitu od nekih grabežljivaca i udaraca, iako se njegova tvrdoća razlikuje od vrste do vrste. Ova struktura nije egzoskelet, to je modifikacija grudnog koša životinje, koji je također dio njene kičme i rebara.
Ovu strukturu kod mnogih vrsta čine različite kosti i debeli sloj keratina, sa izuzetkom nekih slučajeva, u kojima je ljuska mekša jer se sastoji od debelog sloja kože.
Nemaju svi isti tip vrata
Sve kornjače su grupisane u red testudina, ali su podeljene u dva podreda:
- Pleurodira (bočni vrat): nalaze se one kornjače koje mogu pomicati glavu u stranu, jer se vratni pršljenovi savijaju bočno.
- Cryptodira (skriveni vrat): u ovoj grupi su oni koji sposobni da uvuku glavu unutraljuske, jer se u ovom slučaju vratni pršljenovi mogu savijati okomito.
Postoje divovske vrste
Unutar kopnenih kornjača postoji grupa od 12 živih vrsta koje su poznate kao Galapagoske džinovske kornjače, koje su najveće kornjače koje su trenutno postoje. Iako kao što smo spomenuli postoji nekoliko vrsta, neke od njih mogu težiti oko 400 kg i mjere 1,8 metara.
Postoji i druga džinovska vrsta koja naseljava arhipelag u Indijskom okeanu, poznata kao Aldabra džinovska kornjača (Aldabrachelys gigantea). Ova vrsta je ona prikazana na slici.
Oni komuniciraju prije rođenja
Jedna od zanimljivih činjenica o morskim kornjačama je da, kada su još u jajetu i nisu daleko od izleganja, one mogu čuju zvukove koje ispuštaju ženke grupisane u vodi, što čine da vode mlade. Mladunci također ispuštaju određene zvukove kako bi komunicirali s ostalim mladuncima koji će se tek roditi i na taj način se sinhroniziraju za izleganje.
Temperatura određuje spol
Još jedna zanimljiva stvar u vezi s kornjačama je da je spol mladunaca određen temperaturom. Tako kod nekoliko vrsta kornjača temperatura sredine u kojoj se razvijaju jaja određuje spol embriona, međutim, ne postoji jedinstven proces:
- U nekim slučajevima, visoke temperature uzrokuju formiranje više ženki, a manje mužjaka.
- U drugim slučajevima, mužjaci se formiraju ako postoje srednji termički uslovi, dok se ženke formiraju ako je temperatura na jednom od krajeva.
Postoje čak i vrste, poput kineske barske kornjače (Mauremys reevesii), kod kojih se embrion kreće unutar jajeta kako bi odabrao bolje temperaturne uslove, što utiče na određivanje pola [1].
Želite li znati više o ovoj temi? Saznajte kako se kornjače rađaju u ovom drugom članku.
Veoma su dugovečni
Kornjače dok su u jajetu i kada se rode su veoma ranjive, uglavnom one koje žive u prirodnim prostorima gde postoje grabežljivci koji čekaju da se hrane njima. Međutim, to su životinje koje brzo rastu, što im omogućava da se razviju kako bi se zaštitile uglavnom svojom školjkom. Jednom sazrele, ove životinje usporavaju svoj razvoj i polagano stare, što im daje značajnu dugovječnost od više od 100 godina, kao što je slučaj džinovske kornjače iz Santiaga (Chelonoidis darwini), između ostalih.
Kao zanimljiv podatak o kornjačama vezanim za ovu tačku, Ginisova knjiga rekorda navodi jednu od najstarijih kornjača koje poznajemo, Tu'i Malila [2], koji je preminuo u 188. godini. Isto tako, 2006. godine umrla je Adwaita, džinovska kornjača Aldabra koja je živjela u zoološkom vrtu u Indiji i za koju se sumnja da je bila stara više od 250 godina, iako se ne zna tačno. Na slici vidimo Adwaita.
Mnoge vrste su u opasnosti od izumiranja
List kurioziteta o kornjačama završavamo jednim od najrazornijih podataka, a to je da nema malo vrsta kornjača koje su ugrožene iz raznih razloga. Na primjer, u slučaju marina, aspekti kao što su klimatske promjene, zagađenje, lov, usputni ulov i prekomjerna vožnja čamcem, izazvali su značajan utjecaj na ove životinje.
Možemo spomenuti neke slučajeve kornjača koje su u opasnosti od izumiranja. Na primjer, i kožna kornjača (Dermochelys coriacea) i glavata morska kornjača (Caretta caretta) smatraju se ranjivim; zelena kornjača (Chelonia mydas) u opasnosti od izumiranja; i kornjača jastreba (Eretmochelys imbricata) i španska džinovska kornjača (Chelonoidis hoodensis) i kritično ugrožena kornjača s ravnim repom (Pyxis planicauda).
Ako ste zabrinuti zbog ovoga koliko i mi, nemojte prestati istraživati i otkrijte u ovom drugom članku Kako pomoći morskim kornjačama, koje su među najugroženijima.
