Nervni sistem je izuzetno složen, ali bismo ga mogli nazvati centrom operacija ostatka tela, koji reguliše njegove funkcije i aktivnost. neurološki poremećaji kod pasa mogu odgovoriti na veliki broj uzroka i, u mnogim od njih, brzo djelovanje je ključno kako bi se izbjegle ozbiljne i/ili nepovratne ozljede. Iz tog razloga, bit će nam vrlo korisno da možemo otkriti kada naš krzneni prijatelj možda pati od neurološkog poremećaja.
U ovom članku na našoj web stranici opisujemo 7 znakova koji mogu ukazivati na neurološki problem kod našeg psa. U svakom slučaju, moramo imati na umu da se znakovi lako mogu pobrkati sa onima koji se javljaju kod drugih bolesti povezanih sa različitim organima, pa je najbolje kontaktirati našeg veterinara kako bi što prije pristupio dijagnostičkom planu i, ako se konačno ispostavi da je neurološka bolest, da može ispravno locirati leziju, jer će od toga ovisiti njena prognoza i liječenje. Nastavite čitati i otkrijte kako otkriti neurološke probleme kod pasa
1. Slabost ili paraliza udova
Paraliza udova je jedan od mogućih znakova neuroloških problema kod starijih pasa Uz slabost često se javlja i bol od ili nekoliko udova i obično je progresivan ako je degenerativni problem, zbog hroničnog trošenja zglobova, iako može biti i zbog neurološki problem , kod kojih ova slabost može dovesti do pareze (ili delimičnog odsustva pokreta) ili plegije (potpuno odsustvo pokreta).
Ako djelomično izostanak pokreta zahvati zadnje udove, to će se zvati parapareza i tetrapareza ako zahvati sva 4 uda. Ista denominacija bi se primenila na potpuno odsustvo pokreta ali sa završetkom -plegia (paraplegia ili tetraplegia respektivno).
Ovo djelomično ili potpuno odsustvo pokreta može biti uzrokovano uznapredovalim stadijem degenerativne bolesti zglobova u kojoj dolazi do kompresije kičme pupčanu vrpcu ili zbog drugih uzroka (bilo da su infekcije, traume, diskus hernija, itd.), u kojima će dob biti varijabilnija. Zato je bitno doći do tačne dijagnoze kako bi se pronašla tačna lokacija lezije, njeno porijeklo i na taj način mogli ponuditi pacijentu najbolje moguće rješenje.
Ako vaš pas ima povremeno hromost, slabost prednje ili zadnje trećine, ne želi da se kreće toliko kao prije, žali se kada ga rukuje kukom, kolenom ili nekim drugim zglobom, ili najteže, teško stoji ili mu je to uopšte nemoguće, važno je da odete kod našeg veterinara kako bi obavio potrebne pretrage.
Najvjerovatnije će vam trebati potpuni pregled (i fizički i neurološki), slikovni testovi kao što su rendgenski snimci ili CT/MRI a moguće je i neka laboratorijska pretraga kao što je kompletna analiza krvi ili kičmena punkcija. U zavisnosti od uzroka(a), tretman će biti veoma različit, od farmakologije, hirurgije, fizioterapije, itd.
dva. Napadi
Napadi kod pasa mogu biti dva tipa:
- Parcijalni: mogu se pojaviti motorički poremećaji kao što su drhtanje glave, kontrakcija udova, nevoljno otvaranje čeljusti, itd.. I mogu, ali i ne moraju biti praćene promjenama u ponašanju kao što su "hvatanje zamišljenih muva", lajanje bez razloga, jurenje za repom, agresivnost bez prijetnji itd. Parcijalni napadi mogu postati generalizirani.
- Generalizovano: kod ove vrste napadaja obično se javljaju i motoričke smetnje, ali ovaj put utiču na veće proširenje tela, npr. kao kontrakcije mogu se pojaviti i nevoljni grčevi mišića, ukočenost vrata i udova, ležanje životinje, otvaranje usta, pedaliranje i vegetativne manifestacije kao što su mokrenje/defekacija ili ptijalizam (pretjerano lučenje pljuvačke), pa čak i gubitak svijesti ili trenutni gubitak mišićnog tonusa.
Nakon napadaja i prije njega, možemo vidjeti i životinju nemirna, agresivna, sa kompulzivnim lizanjem itd.
Ako naš pas ima generalizirani napad koji traje više od 2 minute, ili se pojačava učestalost, ozbiljnost ili se ne oporavlja pravilno nakon epizode ili nekoliko redova za redom, moramo hitno otići veterinaru jer može biti hitan slučaj od vitalnog značaja.
I, u svakom slučaju, u slučaju parcijalnog ili totalnog napada, važno je otići veterinaru radi odgovarajuće dijagnoze i liječenja(jedan od njih je epilepsija, ali moramo imati na umu da postoje mnogi drugi uzroci koji mogu dovesti do ovih epizoda, uključujući vaskularne i metaboličke promjene, trovanja, traume, itd.).
3. Poremećaji hoda
Opažanje promena u hodu psa, koje bismo mogli definisati i kao promene ili anomalije u njegovom načinu hoda, može biti znak da naš pas pati od neuroloških problema. Generalno možemo vidjeti:
- Ataksija ili nekoordinacija: ovu vrstu smetnji u hodu u kojoj udovi gube koordinaciju, možemo uočiti od pacijenta koji se naginje jednom stranu, da mu kurs odstupa, da kada pokušava hodati ukrštanje udova ili da vuče jedan od udova, posrće ili nije u stanju da izvede određeni pokret. Ova vrsta promjene može biti posljedica lezija u različitim dijelovima nervnog sistema i važno je još jednom je locirati.
- Kružni pokret: obično je povezan s drugim simptomima i može biti posljedica lezija na više lokacija nervnog sistema. Nije bitno da li pas ovaj pokret izvodi tokom igre, prije spavanja ili povremeno. Ali ako primijetimo da se pri pokušaju hodanja može kretati samo okretanjem u jednom smjeru, on to čini kontinuirano i čini se da ne kontrolira pokrete, tada trebamo brinuti i otići veterinaru.
4. Promijenjen mentalni status
U slučajevima u kojima postoji promena na nivou centralnog nervnog sistema (mozak ili moždano stablo), uobičajeno je da životinja ima izmenjeno mentalno stanje: vidimo je bezvoljno, jedva u interakciji sa okolinom, ili može stajati sa glavom pritisnutom na zid ili namještaj (poznato kao pritiskanje glave). Postoje veoma raznolike manifestacije
Općenito, zdrava životinja će biti u stanju pripravnosti (odgovarajuće reaguje na podražaje prisutne u okruženju). Ako je bolesno, može predstavljati mentalno stanje u rasponu od depresivnog (izgledat će pospano, ali budno, smjenjujući periode neaktivnosti s drugim kratkim aktivnostima), u stuporu (izgleda da spava i reagira samo na nociceptivne ili bolne podražaje) ili komatoza (životinja postaje nesvjesna i ne reagira na bilo kakve podražaje), ovisno o težini; i može ili ne mora doći popraćeno drugim poremećajima ponašanja
5. Glava nagnuta
Može biti praćen drugim simptomima, kao što su patološki strabizam ili nistagmus (nehotični i ponavljajući pokreti oka, bilo horizontalno, vertikalno ili kružno i obično zahvaćaju oba oka), kruženje, gubitak sluha ili ravnoteža. Vrlo često je povezan sa lezijom u unutrašnjem uhu poznat kao pasji vestibularni sindrom. Ako je vaš pas poodmakle godine ili je imao jak otitis i primijetite da naginje glavu, trebate otići veterinaru da procijeni stanje vaše životinje i provesti dijagnozu.
6. Generalizirani tremor
Ako naš pas ispoljava tremor u nefiziološkim situacijama, odnosno a da mu nije hladno ili miruje, to bi trebalo da nas upozori i moramo paziti u koje vrijeme mu se to dešava, da li ima druge simptome i sa svim informacijama otići našem veterinaru. Za ovu vrstu izmjena, audiovizuelna podrška je vrlo korisna, kao što je pravljenje videozapisa, kao pomoć u dijagnozi
7. Promijenjena osjetila
Pored svega navedenog, neki znaci neuroloških problema kod mladih, odraslih ili starijih pasa, mogu biti i promjena čula:
- Miris: pas ne pokazuje interesovanje za nešto osim ako to ne čuje ili vidi, ne prati, ako mu ponudimo poslastica koju ne vide, ne detektuju ili ako im stavimo jak miris i koju obično ne vole, kao što je sirće, ne pokazuju odbijanje. To može biti znak da je olfaktorni živac ozlijeđen i da ga treba vidjeti vaš veterinar.
- View: u to su uključeni različiti živci. Ako iznenada otkrijemo da naša životinja ne vidi kako treba (nesigurnija je u hodu, sudara se s predmetima, spotiče se na stepenicama i sl.), veterinar bi trebao obaviti kompletan neurološki i oftalmološki pregled kako bi otkrio uzrok.
- Sluh: sa godinama, naš pas može izgubiti sposobnost sluha zbog degeneracije njegovih struktura. Međutim, to može biti i zbog neurološke ozljede, a opet, uzroci mogu biti različiti (ono što smo opisali gore poznato je kao vestibularni sindrom) i često će biti praćeni promjenama u ravnoteži, budući da su oba čula usko povezana.
- Poteškoće pri gutanju ili lizanju takođe može reagovati na neurološki poremećaj. Može biti praćen sijalorejom (prekomernom salivacijom) ili asimetrijom lica.
- Dodir: životinja sa neurološkom povredom na nivou kičme može izgubiti osetljivost, kao i motoričke sposobnosti. Na primjer, možda imate ranu od povlačenja uda i ne pokazujete nelagodu ili bol, možemo dodirnuti osjetljivo područje bez reakcije, itd. Međutim, može se dogoditi i suprotno, odnosno povećanje osjetljivosti, osjećaj trnaca ili neuropatski bol u kojem mogu ozbiljno samoozljediti.
Šta da radim ako moj pas ima neurološke probleme?
Ako smo kod našeg psa otkrili jedan ili više ovih znakova neuroloških bolesti, to će biti od vitalnog značaja Otiđite našem veterinaru, koji će procijeniti slučaj i može nas uputiti veterinaru specijaliziranom za neurologiju da izvrši neurološke testove na psima za koje smatra da su relevantni.
