Ranitidin je lijek koji inhibira lučenje želučane kiseline kod mačaka jer se vezuje za histaminske H2 receptore u želucu, odgovorne za oslobađanje navedene kiseline. Iz tog razloga, aktivni je sastojak koji se koristi u procesima vezanim za želučanu kiselinu, kao što su gastritis, ezofagitis, gastroezofagealni refluks i čir na želucu. I ne samo to, ranitidin ima i prokinetičko djelovanje, pa pospješuje probavni tranzit i ima zaštitni učinak na gastrointestinalnu sluznicu, što je važno kada se koriste određeni lijekovi.
Šta je ranitidin?
Ranitidin je aktivna supstanca ili lek koji pripada grupi H2 antagonista H2 receptori su jedan od dva tipa histaminskih receptora. Histamin je, bez sumnje, najveći parakrini stimulans želudačnih kiselina, koji oslobađa spomenutu kiselinu nakon vezivanja za H2 receptore. Histamin je prisutan u mastocitima želuca i oslobađa se djelovanjem gastrina. Na taj način se ranitidin vezuje za H2 receptore i sprečava vezivanje histamina, ograničavajući lučenje želučane kiseline
Budući da smanjuje lučenje želučane kiseline, sprečava i leči peptidne čireve, gastroezofagealni refluks, upalu jednjaka ili ezofagitisa i upalu želuca ili gastritis kod mačaka. Osim toga, ranitidin može ubrzati pražnjenje gastrointestinalnog trakta zbog svog inhibitornog dejstva na acetilholinesterazu, koja proizvodi povećanje acetilholina i ima zaštitni i iscjeljujući učinak na probavnu sluznicu, koja služi kao zaštita od iritativnog djelovanja nesteroidnih protuupalnih lijekova (NSAID).
Ranitidin se slabo vezuje za proteine plazme, prolazi krvno-moždanu barijeru ili krvno-moždanu barijeru, nalazeći se na dobrim nivoima u cerebrospinalnoj tečnosti i takođe prelazi u majčino mleko. Efekat inhibicije želudačne sekrecije traje satima, pa je potrebno svakodnevno davanje, metabolizam je jetreni, a eliminacija bubrezima.
Za šta se koristi ranitidin kod mačaka?
Kao što je diskutovano, ranitidin se koristi za gastritis, ezofagitis i za povećanje gastrointestinalnog kretanja hrane kod mačaka zbog svoje sposobnosti da blokira histamin u želucu, neophodan za lučenje želučane kiseline, koji je odgovoran za pojavu ovih patologija kod ovih životinja.
Budući da ranitidin blokira oslobađanje histamina u želucu i inhibira proizvodnju želučane kiseline, smanjuje mogućnost nastanka čira tako što čini okolinu u želucu alkalnijom.
Još jedna uobičajena upotreba ranitidina kod mačaka je liječenje mučnine koja se javlja kod mačaka nakon upotrebe određenih lijekova, intoksikacije, viška kiseline ili pate od kroničnih bolesti kao što su bolest bubrega, poremećaji jetre, rak, pankreatitis i sindrom iritabilnog crijeva. Znakovi da mačka ima mučninu su šmrakanje usnama, anoreksija, odbijanje hrane, slinjenje, povraćanje i stalno gutanje.
Doziranje ranitidina za mačke
Doza ranitidina kod mačaka je 2 do 4 mg po kg tjelesne težine dnevno Primjena može biti oralno, parenteralno ili intravenozno. Ovisno o obliku lijeka, težini mačke i koncentraciji ranitidina u proizvodu, doza će varirati.
Nikada nemojte davati ranitidin vašoj mački bez prethodnog savjeta i recepta veterinara, samo je ovaj stručnjak taj koji može odrediti tačnu idealnu dozu za vašu mačku u skladu sa stanjem u kojem se nalazi i njenim potrebama. Imajte na umu da može potrajati nekoliko dana da vidite potpuni efekat poboljšanja znakova kao što su mučnina, refluks i anoreksija.
Neželjeni efekti ranitidina za mačke
Ranitidin obično ne izaziva nuspojave kod mačaka. Međutim, treba imati na umu da se kod liječenja ranitidinom mogu pojaviti neki neželjeni efekti, kao što su sljedeće:
- Rebound efekat sa hipersekrecijom želučane kiseline nakon prestanka terapije ranitidinom.
- Povećanje koncentracije gastrina u plazmi.
- Akumulacija lijekova kod pacijenata sa oboljenjem bubrega ili jetre.
- Povraćanje.
- Nepravilni otkucaji srca.
- Ubrzano disanje (tahipneja).
- Dijareja.
- Mišićni tremor.
Kontraindikacije ranitidina za mačke
Mora se uzeti u obzir da u slučajevima predoziranja ranitidinom može doći do povećanja hepatičnog ALT (enzim alanin aminotransferaze). Osim toga, ranitidin ima brojne kontraindikacije kod mačaka.
Za početak, ranitidin ne treba koristiti ako je mačka na liječenju itrakonazolom ili ketokonazoljer ovi lijekovi zahtijevaju kiselu sredinu za njihovu oralnu apsorpciju jer su slabe baze, pa liječenje ranitidinom smanjuje učinak ovih lijekova smanjujući njihovu bioraspoloživost. U slučaju da je potreban antifungalni tretman uz upotrebu ranitidina, bolje je odlučiti se, ako je moguće, za neki drugi antifungalni lijek kao što je flukonazol, čija apsorpcija ne ovisi o pH želuca. Također se ne smije koristiti s nekim oralnim cefalosporinima jer ranitidin može utjecati na njihovu farmakokinetiku.
Ranitidin se ne smije koristiti kod trudnica u posljednjim danima trudnoće i nije indiciran u mačke su bolesti jetre ili bubrega , koje zahtijevaju upotrebu niže doze. Ni kod dojilje ne treba koristiti ni ranitidin, jer on prelazi u mlijeko, a mačići mogu potisnuti i želučanu sekreciju u isto vrijeme kada se pojavljuju nervni znaci zbog stimulacija centralnog nervnog sistema i inhibiranje metabolizma drugih lijekova.
Oprez pri upotrebi ranitidina kod mačaka
Treba napomenuti da je početkom februara 2022. godine Španska agencija za lijekove i zdravstvene proizvode (AEMPS) [1] je uspostavio preporuku da se ne koriste ni magistralne formulacije koje sadrže ranitidin niti prepisuju ranitidin u bilo koji lijek zbog rizika od predstavljanja nečistoće N-nitrozodimetilamina (NDMA), također poznatog kao nitrozamin, na nivoima višim od utvrđenih, budući da je potencijalni kancerogen.
Ovo je primijećeno 2019. godine, što je omogućilo njegovu upotrebu u obliku intravenske primjene jer je to jedini inhibitor H2 koji se prodaje u ovoj formi prezentacije, te je indiciran za neke terapijske potrebe kod određenih pacijenata dok su serije bile provereno za ovaj spoj. Sljedeće godine, odlukom Komisije, u Španiji su suspendovana sva nacionalna odobrenja za oralni proizvod jer su otkrili ovo jedinjenje na nivoima višim od onih utvrđenih u različitim serijama aktivnog sastojka, ali nije tako s onima za intravensku primjenu, mogućnost odlaganja suspenzije do 25. novembra 2021. godine. Međutim, kada je došao ovaj datum, ništa nije moglo spriječiti njegovu obustavu, tako da danas bez lijekova sa ranitidinom ne treba propisivati ni oralno ni parenteralno u humanoj medicini ili u veterini, treba koristiti druge inhibitore H2 receptora kao što su famotidin ili cimetidin.
