Postoji istorijski razlog zašto danas postoji toliko mnogo različitih vrsta labradora. Glavni razlog zašto se počinju pojavljivati različite varijante labradora je zbog potrage za radnim psima ili zbog sklonosti prema psima pratiocima. Kada se govori o radnim psima, spominju se životinje koje obavljaju različite funkcije, kao što su čuvanje stada, lov ili nadzor. U slučaju labradora, njegove početne funkcije bile su lovački i pastirski pas. U tim slučajevima traženi su najaktivniji primjerci, predisponirani na akciju i budniji. Kasnije se počeo uvoditi u domove kao pas pratilac, tražeći u ovom slučaju više mira, naklonosti i poslušnosti. Kod ovih pasa, ono što su uzgajivači tražili su linije koje su bile što sličnije idealnom standardu labradora, tražeći psa za izložbe, a ne visoko aktivnog psa. Dakle, koliko vrsta labradora postoji? Postojala su dva osnovna tipa labradora: radni, koji su američki labradori, i show/kompanija, koji su engleski labradori.
Nakon davanja svih ovih informacija, bitno je naglasiti da ova diferencijacija nije zvanična, jer Postoji samo jedna priznata rasa kao labrador retriver. Iz tog razloga, u ovom članku ćemo govoriti o sortama pasmine koje nastaju bez odstupanja od službenog standarda koji je pripremila Međunarodna kinološka federacija[1]Dakle, da vidimo vrste labrador retrivera koje postoje zbog gore navedenih potreba.
Američki labrador
Prva stvar koja obično pada na pamet kada se govori o američkom labradoru je da je rasa nastala u Americi, ali to nije slučaj. Iako postoje američki i engleski labradori, razlika između njih zapravo ne ovisi o državi, već o dvije gore navedene vrste, radnom i izložbenom labradoru. Konkretno, Amerikanci su radni labradori, a Englezi su oni za izložbu ili su predodređeni da budu kućni ljubimci.
Američki labrador je mnogo atletskiji i stilizovaniji pas, sa razvijenijim i snažnijim mišićima od engleskog. Takođe ima tanje i duže ekstremitete, kao i njušku koja je znatno duža nego kod engleskog labradora.
Osim izgleda, ova vrsta labradora menja i karakter, jer je Amerikanac aktivniji i energičniji, treba da se ponaša umereno intenzivne fizičke vežbe na dnevnoj bazi. Fokusiran je na aktivnost, jer je tradicionalno uzgajan da radi kao lovački i radni pas. Stoga je prilično nemiran i to može otežati trening kada padne u ruke neiskusnom treneru. Ako je ovo vaš slučaj i želite da usvojite ovu vrstu labradora, ne propustite naš članak u kojem objašnjavamo kako školovati labradora.
Engleski labrador
Engleski labrador je gore spomenuti kompanijski ili izložbeni labrador, koji se prilično razlikuje od američkog uprkos nacionalnom porijeklu. Ovi psi imaju tendenciju da budu mirniji, smireniji i poznati, preferiraju ležerne aktivnosti nego intenzivne sportove, za razliku od američkih labradora.
Engleski labrador je taj koji je najviše zadržao klasičan izgled rase, budući da je bio onaj koji je dobio najviše posla u smislu uzgoja da izgleda kako nalaže zvanični standard rasa. S druge strane, treba napomenuti da se radi o kasnozrelom psu, ali kada odraste razvija prilično debelo tijelo, sa jednako debelim repom i relativno širokim nogama. Ove noge su također nešto kratke i imaju srednje-malu glavu sa umjereno dugom njuškom.
Karakter engleskog labradora je oduševljen, jer je prijateljski i razigran pas , koji voli da daje i prima naklonost. Smatra se odličnim psom dadiljom jer je strastven prema djeci, bilo da su ljudska djeca ili štenci bilo koje životinje. Osim toga, obično se odlično slaže sa drugim psima.
Kanadski labrador
Zapravo kanadski labrador zapravo nije tip labradora sam po sebi, odnosno, opet, nije drugačiji po pitanju zemlje. Naravno, ovom prilikom ime ima važnu istorijsku referencu, a to je da pasmina labrador retriver dolazi iz Kanade, uzimajući ime grada Labradora sa istim imenom.
Kada se govori o kanadskom labradoru, govori se o originalnom labradoru, odnosno o prvim primjercima rase, oni koji nisu odabrani za posao ili kompaniju, kao što je slučaj sa engleskim ili američkim farmerima, diferencirani prema funkcijama koje tradicionalno obavljaju. U slučaju kanadskog labradora, koji nije sorta izmijenjena oplemenjivačima, to je čista verzija labradora, da tako kažem. Upravo u ovom tipu farmera najviše se održava suština farmera koji su se pojavili u 16. veku.
Stoga, trenutno kanadski labrador ne postoji kao takav, jer se odnosi na rasu labradora retrivera priznatu od strane različitih institucija i postojao pre 5 vekova, a koji je neizbežno evoluirao generaciju za generacijom.
Na kraju, treba napomenuti da kod svih vrsta labradora možemo pronaći različite boje prihvaćene u rasi.
